Zašto je za kršćane nedjelja, a ne subota Dan Gospodnji?

Zašto je za kršćane nedjelja, a ne subota Dan Gospodnji?
Foto: Unsplash

Za kršćane je nedjelja Dan Gospodnji i prvi dan u tjednu, jer je tada naš Gospodin uskrsnuo iz mrtvih.

Od stvaranja pa nadalje, narod Božji klanjao se sedmog dana u tjednu. Ovo je bila “uredba o stvaranju” koju je sam Bog Stvoritelj uspostavio s namjerom da Ga slijede njegova stvorenja. Radio je šest dana i počivao sedmi dan te ga nazvao “svetim”.

Sedmog dana Bog je završio svoje djelo koje je učinio. Odmarao se sedmi dan od svog rada. Bog je blagoslovio sedmi dan i posvetio ga, jer se onoga dana odmarao od svih djela koja je učinio. (Postanak 2, 2-3)

Dan Gospodnji u Starom zavjetu

Nakon što je Bog izveo svoj narod iz Egipta i preko Crvenog mora, subota je poprimila još veći značaj kao znak Saveza kojim je Bog posvetio svoj narod.

“Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem.” (Izlazak 31, 13)

Subota je također značila da je Bog otkupio svoj narod (Ponovljeni zakon 5, 12-15). Napokon, blagdan Dan pomirenja pao je na subotu (Levitski zakonik 16, 30-31). Toga dana nad njima se izvršavao obred pomirenja da se očiste od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budu čisti.

Pod savezom s Izraelom (Izlazak 19) subota je bila izuzetno stroga. Izraelci i njihova djeca ne samo da nisu mogli raditi posao, već je trebalo odmarati sve u njihovim domaćinstvima – sluge, stoka, čak i useljenici (Izlazak 20, 10). Bog je čak dao regulatorne zakone o onome što se moglo, a što ne. Na primjer, ako je netko čak izlazio skupljati drva u subotu kako bi zapalio vatru (Brojevi 15, 32-36), trebao je biti pogubljen (Izlazak 31, 14-15). Sva ta strogost bila je dio zakona koji je trebao voditi Izrael prema Isusu Kristu.

Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. (Galaćanima 3, 24)

Nakon Isusove smrti sve se mijenja

Kad je Isus prvog dana u tjednu ustao iz mrtvih, stvari su se promijenile. Krist, drugi Adam, “završio je” djelo koje prvi Adam nije uspio učiniti (Rimljanima 5, 12-19). Zbog tog ključnog događaja, Crkva je odredila da je za kršćane pod novim savezom dan štovanja i slavljenja Božje milosti u Isusu Kristu prvi dan u nedjelju:

“Od početka svijeta pa do Kristova uskrsnuća, subota je bila posljednji dan u tjednu; i od Kristova uskrsnuća promijenjena je u prvi dan u tjednu, koji se u Svetom pismu naziva Danom Gospodnjim, i nastavlja se do kraja svijeta, kao kršćanska subota.” (Westminstersko vjeroispovijedanje, 21:7)

Na ovaj dan se sjećamo i sudjelujemo u slavnoj stvarnosti da smo već ušli u Božji počinak (Matej 11, 28; Hebrejima 4, 10) i da očekujemo iskustvo punoće ovog odmora u vječnosti (Otkrivenje 21-22). Na Dan Gospodnji se okupljamo kao Kristova Crkva te štujemo i uživamo u predviđanju našeg vječnog odmora, a zatim izlazimo u kraljevstvo ovoga svijeta da radimo šest dana.

Zašto je onda za kršćane nedjelja, a ne subota Dan Gospodnji?

1. Prvi dan u tjednu bio je dan kada je naš Gospodin uskrsnuo iz mrtvih.

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. (Ivan 20, 1)

2. Prvi dan u tjednu naziva se “dan Gospodnji”.

Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. (Otkrivenje 1, 10)

3. Prvi dan bio je dan kada se Duh Sveti izlio na crkvu (Djela 2, 1-36).

4. Baš kao što je prvog dana stvaranja Bog učinio svjetlo i odvojio ga od tame, okupljamo se prvog dana u tjednu da slavimo svjetlo evanđelja u Isusu Kristu, koji nas je odvojio od tame grijeha. (Ivan 1, 5.9; 3, 19; 8, 12)

Od stvaranja do Krista, Božji narod radio je šest dana, a zatim odmarao sedmi dan. Ovo je bila slika kako se raduju vječnom odmoru. S druge strane, od Kristova uskrsnuća, Božji narod odmara se prvog dana i radi sljedećih šest, osvrćući se na dovršeno Kristovo djelo. I veselimo se potpunom ispunjenju ovog odmora.

PROČITAJTE JOŠ: