Ono što je za 68-godišnju Kathryn Woessner počelo kao obična vožnja automobilom, pretvorilo se u trodnevnu borbu za opstanak u ruralnom dijelu Minnesote.
Kathryn je zapela u blatu pokraj svog kombija i provela tri zastrašujuća dana potpuno nemoćna. Spas je stigao u posljednji trenutak zahvaljujući dvojici prijatelja, Adamu Sandbecku i Marku Gravalinu, koji su tog poslijepodneva odlučili učiniti nešto što gotovo nikada ne čine.
Umjesto da se voze odvojenim vozilima po dobro poznatim stazama, sjeli su zajedno i odlučili istražiti potpuno novi, nepoznati put u blizini mjesta Backus. „Iz nekog razloga, odlučili smo otići i pokušati pronaći nove staze. I iz nekog razloga, krenuli smo baš tim putem”, ispričao je Adam. Taj „neki razlog” doveo ih je ravno do Kathryn.
Prilazeći blatnjavom dijelu staze, uočili su nešto što je izgledalo kao lice u vodi. Iznad gustog blata bili su vidljivi samo Kathrynino lice, jedna ruka i koljeno, a nesretna žena iz posljednjih je snaga zazivala pomoć.
Prijatelji su odmah reagirali, izvukli je iz živog blata koje je djelovalo poput živog pijeska i pozvali hitnu pomoć, koja je stigla za 15 minuta. Razmišljajući o nizu odluka koje su dovele do njezina spasa, Adam je bio potpuno siguran: „Nikada u životu nisam prošao tom stazom. Promijenili smo sve što inače radimo. To je morao biti Bog, jednostavno je morao.”
Ponekad Božja čuda ne dolaze s razdvajanjem mora ili gorućim grmljem. Ponekad dolaze na četiri kotača, stazom kojom nitko nije planirao krenuti. Bog često preusmjerava naše svakodnevne planove kako bi odgovorio na nečiju očajničku molitvu, podsjećajući nas da skretanja u životu nikada nisu slučajna.
