Nevjerojatno rebro koje se regenerira

Mnogi ljudi misle da je struktura skeleta statična, ali naša rebra pokazuju da su jedna od najdinamičnijih struktura u našem tijelu.

​Skeletni sustav jedan je od najmanje cijenjenih organskih sustava u našem tijelu. Kosti se obično smatraju prilično statičnima i ne pridonose mnogo sveukupnom zdravlju. Međutim, kosti su jedan od najdinamičnijih organa u tijelu i stalno se mijenjaju kako bi pomogle tijelu da se nosi sa pritiscima (prehrambenim i fizičkim) na koje nailaze. Rebra su zaista nevjerojatne kosti ne samo za fizičku ulogu koju imaju u našem tijelu, nego također za njihovu vezu s Postankom.

Anatomija i fiziologija rebara

​I muškarci i žene imaju 12 pari rebara. (1) Ta rebra se protežu od kralježaka do toga da formiraju zid prsnog koša (gdje se nalaze pluća i srce). Prvih sedam pari rebara nazivaju se pravim rebrima i povezana su s prsnom kosti. Preostalih pet pari rebara nazivaju se lažnim rebrima, zato što se ne vežu direktno na prsnu kost. Rebra 8–10 vežu se za hrskavicu koja je vezana za prava rebra do prsne kosti, a rebra 11–12 nazivaju se tekuća – ne vežu se ni za prsnu kost ni za druga rebra.

​Funkcija rebara je trostruka. Prvo, pružaju zaštitu za pluća i srce. Rebra više ili manje formiraju „kavez“ oko tih veoma važnih organa. Drugo, ona su jedna od rijetkih kostiju koja u odraslih i dalje stvaraju crvenu koštanu srž (a time i krvne stanice). Treće, služe kao mjesto vezanosti za prsne mišiće koji su sudjeluju u disanju.

​Prsni se koš može promatrati kao ručka na kanti. Kada udahnemo, mišići koji se vezani za rebra povlače rebra prema van baš kao kad podignete ručku na kanti – idu prema van i gore. Pluća su usklađena s ovim pokretom, šire se i uzimaju zrak. Obrnuto se događa kada izdahnemo; mišići vezani za rebra se opuštaju, a rebra idu prema dolje i unutra (baš kao ispuštanje ručke na kanti) – a pluća ih slijede (smanjuju se) i uzrokuju izlaženje zraka.

​Nedostatak ove potonje funkcije poznat je po našem Spasitelju tijekom raspeća na križu. Prilikom raspeća ruke su toliko ispružene da su prsni mišići koji su povezani s rebrima čvrsto zategnuti. Osoba koja je razapeta može udahnuti, ali teško može izdahnuti. Rebra ostaju u fiksnom položaju, jer se mišići koji su vezani za rebra ne mogu opustiti. Prema tome, pluća ne mogu postati manja, što je nužno da zrak izađe.

​Isus se morao podizati prema gore (grebanjem o drveni križ teško ranjenih leđa od bičevanja) kako bi omogućio prsnim mišićima da se opuste i prsni koš pomakne da može izdahnuti. Kada razmišljamo kako je nekoliko sati to činio uspješno i u takvom stanju uspio izgovoriti sedam rečenica, još više trebamo cijeniti Njegovu žrtvu za nas.

Rebra koja se obnavljaju

​Iako se sve kosti mogu same oporaviti, rebra se jedina mogu regenerirati. (2) Rebra se obično uklanjaju tijekom operacija koje zahtijevaju transplantaciju kostiju u drugim dijelovima tijela. Rebro se uklanja iz periosteuma (tkiva koje okružuje kost) slično kao što se banana odvaja od svoje kore pri čemu većina kore ostaje netaknuta. Periosteum mora ostati, jer sadrži osteoblaste koji grade novo rebro.

Rebra i Postanak

​Rebro je jedno od nekoliko kostiju koje se spominje u Bibliji. Postanak 2,20b-22 navodi: „Ali čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada GOSPOD, Bog, pusti dubok san na čovjeka te on usnu; i uze jedno od njegovih rebara, a mjesto zatvori mesom. I od rebra što ga uze čovjeku GOSPOD, Bog, načini ženu pa je dovede čovjeku.“ Kao ženi, ovo je posebno važan dio Pisma za mene!

​Neki ljudi pogrešno misle da zato što je Bog u stvaranju žene koristio rebro od Adama, svi muškarci imaju jedno rebro manje od žena. (3) Znamo da je to netočno, jer lako možemo prebrojati broj rebara kod muškaraca i žena, i vidjeti da je broj isti. Broj rebara je određen kodom koji je zapisan u našoj DNK. Bog nije promijenio Adamov DNK; jednostavno je uklonio jedno njegovo rebro i koristio ga u stvaranju žene. Dakle, svi ljudi koji potječu od Adama (i Eve) imaju 12 pari rebara, čak i ako je Adam imao jedno rebro manje. Isto se može reći za čovjeka koji izgubi svoju nogu u nesreći. Znači li to da će njegova djeca imati samo jednu nogu? Naravno da ne – DNK čovjeka koja u kodu ima zapisane dvije noge se ne mijenja.

​Bog je izabrao od Adama jedinu kost koja se može regenerirati. Dakle, iako je vjerojatno neko vrijeme imao jedno rebro manje (po nekima moguća naznaka nesavršenosti prije pada u grijeh), još uvijek opažamo savršenstvo i cjelovitost u Adamu fizički prije pada zbog regenerativne sposobnosti rebara.

​Kao ženi, zadivljujuće mi je da je Bog izabrao ukloniti kost iz Adamovog boka, a ne iz njegove glave ili noge, kako bi stvorio ženu. Matthew Henry kaže: „Žena je načinjena od rebra iz Adamovog boka; a ne od glave da vlada nad njime, niti od njegove noge da bude gažena pod njime, već od njegovog boka da mu bude jednaka, pod njegovom rukom da ju štiti i blizu njegovog srca da bude voljena.“ (4)

​Bog je stvorio ženu da bude Adamova pomoćnica: „I reče GOSPOD, Bog: ‘Nije dobro da čovjek bude sam; načinit ću mu pomoć kao što je on’“ (Postanak 2,18). Bog je prilikom stvaranja uspostavio različite uloge za muževe i žene, ali je pad u grijeh na te uloge imao negativan utjecaj (Postanak 3,16). Međutim, pad nije promijenio činjenicu da je Bog stvorio ženu (a time i sve žene) jednaku po statusu u odnosu na Adama (a time i sve muškarce). (5)

​Autor: Dr. Georgia Purdom; Izvor: Biblija i znanost/answersingenesis.org

(1) Muškarci i žene mogu imati prekobrojna rebra, ali to je rijetkost.

(2) Keith L. Moore and Arthur F. Dalley, Clinically Oriented Anatomy, 4. izdanje (Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins, 1999.), 64. str.

(3) Žena je nazvana Evom tek nakon pada u grijeh (Postanak 3,20).

(4) Matthew Henry, Matthew Henry’s Commentary on the Whole Bible, Volume I (Genesis to Deuteronomy), Bilješke za Postanak 3,21-25. Preuzeto sa http://www.ccel.org/ccel/henry/mhc1.i_2.iii.html.

(5) Premda muževi i žene imaju različite uloge (Efežanima 5,22-33), jednaki su po statusu pred Bogom.

NAJNOVIJE!