Nikola Borić bio je čovjek koji je imao sve što moderni svijet definira kao uspjeh. Kao vrhunski trener svjetskih sportaša, proputovao je svijet, boravio u luksuznim hotelima i zarađivao milijune.
No, usred tog sjaja, osjetio je duboku prazninu. Njegova odluka šokirala je mnoge: podijelio je svoje bogatstvo i preselio se iz velegrada u maleno selo Kokočak na Papuku, koje broji tek osam stanovnika.
Njegov put u divljini započeo je radikalno. Prvih osam mjeseci živio je kao pustinjak, suočavajući se s potpunom izolacijom. Ipak, s vremenom je shvatio da smisao nije u pukom bijegu, već u stvaranju održivog i smislenog života. Tako je nastala „Shumska farma“, projekt koji danas služi kao inspiracija tisućama ljudi.
Život bez rutine i strojeva
Jedna od najzanimljivijih metoda rada na njegovoj farmi je suradnja sa životinjama. Nikola ne koristi tešku mehanizaciju; umjesto traktora, zemlju za sadnju pripremaju mu svinje mangulice. One slobodno ruju po imanju, prirodno preoravajući tlo i pripremajući ga za uzgoj povrća, starih sorti voća poput šljiva, jabuka i krušaka, te oraha.
Međutim, život u šumi donio mu je i veliku etičku transformaciju. Živeći svakodnevno sa svojim životinjama, Nikola i njegova partnerica Zorana počeli su im davati imena – od Maše i Sonje do Zlatka i Gojka. Kada životinja dobije ime i osobnost, ona prestaje biti samo „broj“ ili proizvod.
Zbog te duboke emocionalne povezanosti, Nikola je odlučio prestati s komercijalnim uzgojem svinja za meso, ističući kako su ljudi danas potpuno otuđeni od stvarnosti i ne razumiju da je svaki komad mesa u trgovini nekada bio živo, inteligentno biće.
Iz pepela do kuće od konoplje
Život u prirodi donosi i nepredvidive nedaće. Nikola je doživio veliku tragediju kada mu je kuća izgorjela do temelja. Unatoč gubitku, nije odustao. Privremeno se smjestio u kuću iz obnove, ali njegova vizija ostaje jasna: izgradnja održivog doma od konoplje, materijala koji je potpuno prirodan i biorazgradiv.
Danas je „Shumska farma“ uspješan webshop koji povezuje male ekološke i biodinamičke proizvođače s kupcima širom Europe. Nikola više ne mjeri uspjeh nulama na bankovnom računu, već mirom koji pronalazi u šumi. Za njega, luksuz više nije skupi automobil, već topla voda u staroj kadi koju je sam pronašao i zagrijao na drvima.











BRAVO IMA NAS I NORMALNIH .NIJE SRETAN ONAJ KO PUNO IMA NEGO KO MALO TREBA LIJEP POZDRAV