Svakog prosinca ponovno nam se prikazuju klasici: „Divan život, Božićna priča, Polar Express, Vilenjak, Djed Božićnjak, Čudo u 34. ulici, Božićna pjesma, Bijeli Božić“.
Usred našeg kaotičnog, podivljalog i zbunjenog svijeta oni mogu biti dobrodošlo odvraćanje pozornost. No niti jedan od njih nam ne govori o najvažnijoj priči od svih: Bog je bio rođen kao čovjek kako bi nas spasio. Kao što to J. I. Packer kaže: „ništa u fikciji nije toliko fantastično kao istina uskrsnuća“.
Na sličan način možemo se osjećati sentimentalno kada čujemo glasove kako pjevaju: „Budimo radosni“! No ništa nas neće više oraspoložiti i ohrabriti nego kada pjevamo o Riječi koja je postala tijelo. To je stvarnost koju nikada nećemo moći shvatiti, niti u milijun božićnih pjesama. Riječi nas izdaju. Misterij je prevelik.
Ali vrijedi pokušati.
Neočekivani dolazak
Prije nekoliko godina napisao sam zajedno sa prijateljem Jasonom Hansenom pjesmu koja nas je trebala podsjetiti na to zbog čega ništa fiktivno nije toliko fantastično kao što je uskrsnuće. Nazvali smo je „Bog se ponizio“.
„Proroci su davno prije navijestili Kralja koji će doći kako bi nam donio nadu, a sada Djevica nosi sina, došlo je vrijeme da se spasi svijet“.
Unatoč tomu što je malo njih vidjeli Njegovo rođenje, Isus se nije pojavio bez upozorenja. Njegov dolazak je naviješten stoljećima prije nego što je došao. On jednostavno nije bio Kralj kakvog smo očekivali. On je ušao u svijet preko Djevice čije vlastito tijelo je bilo oduševljeno djetetom kojeg će roditi. Isus nije došao kao kralj kakvog smo očekivali – u slavi, zemaljskom veličanstvu i uz trube, već kao bespomoćno djetešce kojeg je njegovala i hranila iscrpljena tinejdžerica.
Baš u pravo vrijeme.
Nada je došla
„Ponizni pastiri su potrčali u žurbi kako bi vidjeli Onoga kojeg su anđeli slavili, u štalici vidjeli su djevojku koja je držala nadu cijelog svijeta“.
Pastiri su razumljivo bilo uznemireni onim što su vidjeli i čuli u noći kada je Isus rođen – „vidno uplašeni“ kako to opisuje Biblija u Luki 2, 9. To će biti prvi i posljednji put da vide anđele kako pjevaju u noći ispunjenoj zvijezdama. No slava toga što su vidjeli će biti veća nakon što vide Sina Božjega „koji je omotan u dekicu i polegnut u jaslice“. (Luka 2, 12)
Među štalskim životinjama, u smradu štalice, svijet bijaše nesvjestan toga da je nada došla u veze našeg očaja (Psalam 107, 14), da je došao Spasitelj svijeta.
Više nego s nama
„Emmanuel je došao k nama, Krist je rođen, Aleluja! Naš Bog se ponizio kako bi nas uzvisio, Emmanuel je došao k nama“!
Što je značilo za Boga da ”nam dođe”? Koliko velik put je trebao proći? Ako ste ikada putovali u inozemstvo onda znate kako je to kada se susretnete s novim jezikom, novim okolišem, novim običajima, novim novcem i novom kulturom. Osjećate se da ne pripadate. Kako se osjećao Sin Božji?
Neograničeni je postao novorođenče. Sveznajući je postao maleno dijete. Kao što jedna pjesma kaže: „Pisac je uskočio u stranicu“. Bog je došao k nama zato što mi nikada ne bismo došli k Njemu. Nikada ne bismo mogli doći k Njemu. No Bog nije samo došao k nama. On je postao jednim od nas. Ne samo da je Isus bio Emmanuel, ”Bog s nama”, On je bio poput nas.
Bog se ponizio kako bi nas mogao uzdići do vječnog života i beskrajne radosti.
Spavajući i suveren
„Dok spava pod sijenom On drži zvijezde i mjesec na mjestu, iako rođen kao novorođenče On ostaje suveren Bog vječnosti“.
Kada je Isus postao djetetom, nije izgubio ništa od svoje božanstvenosti. On je zaista bio i Bog i čovjek, u jednoj osobi. Iako je spavao poput čovjeka držao je svemir na jednome mjestu kao Bog (Kološanima 1, 17). Izvor je beskrajnog čuda to što je Bog koji je stvorio svemir rođen i postao čovjekom ili bolje rečeno dodao je ljudsku prirodu svome božanstvu.
Bog je sjajan, ne samo zbog svoje suverenosti i zbog toga što je uzvišen iznad svih stvorenja, već zbog svoje nevjerojatne poniznosti; zato što je postao stvorenjem.
Svako obećanje ispunjeno
„Za sve naše grijehe jednoga dana On će umrijeti kako bi nas učinio Sinovima Boga na visini. Neka svako srce napravi mjesta, svako se obećanje ispunilo“.
Stoljećima ljudi pokušavaju preobraziti Božić u slatku dječju bajku koja nas želi nadahnuti da budemo više mirni, ljubazniji, da više volimo. Kao što je to John Lennnon napisao: „Rat je gotov ako to želite“. Božić zapravo govori suprotno. On nas suočava sa brutalnom činjenicom da nikada ne možemo biti ljubazni, više mirni, više voljeti. Pružen nam je raj, no mi smo odabrali anarhiju. Rat – i u svijetu i u našim srcima nikada neće biti gotov sve dok Bog ne počne djelovati.
Djelovao je. U prvim poglavljima Biblije Bog je obećao da je zmijinu glavu zdrobiti Evin potomak (Postanak 3, 15). Rekao je lutajućem Abrahamu da će sve obitelji na zemlji biti blagoslovljene preko njega (Postanak 12, 3). Kasnije je obećao kralju Davidu da će prijestolje Njegova Kraljevstva biti utemeljeno zauvijek (2. Samuelova 7, 16). Sve to će se dogoditi kako bi Božji sluga bio proboden zbog naših prijestupa i mučen zbog naših bezakonja (Izaija 35, 5).
Ovo kao i tisuće drugih obećanja se na prvi Božić ispunilo. Ona nas uvjeravaju u to da će Bog ispuniti svako dragocjeno obećanje koje nam je dao po svojoj Riječi. Spasit će svakoga tko zazove ime Isusa Krista (Rimljanima 10, 13). Pobrinut će se da, kada za to bude vrijeme, mi budemo poput Njegova Sina (Rimljanima 8, 29; 1. Ivanova 3, 2). Sve stvari koje nam se događaju u životima izvest će na dobro (Rimljanima 8, 28). Jednog dana obrisat će svaku suzu iz naših očiju, više neće biti smrti i vidjet ćemo Njegovo lice (Otkrivenje 21, 4; 22, 4).
Ovog Božića ne dopustimo da nas svjetovne zablude u vezi Božića drže podalje od shvaćanja i vrednovanja najveće od svih stvarnosti; Bog se ponizio kako bi nas uzvisio. Emmanuel je došao da bude s nama. Sva obećanja su se ispunila.
Autor: Bob Kaflin; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org
