Isprva, pitanje zbog čega je Noa prokleo svoga sina Hama, ne izgleda pretjerano važno za današnje kršćane. To izgleda kao povijesni detalj u vezi priče o Noi i njegovim sinovima, kako je opisana u Knjizi Postanka.

No priča se upotrebljavala kao opravdanje ogromne nepravde prema pojedinim ljudskim rasama, posebice crncima. Pogledajmo pobliže na priču i pogledajmo koje tvrdnje mogu, a koje ne mogu biti podržane ovim biblijskim tekstom. 

Neke pozadinske informacije 

Ako želimo razumjeti tekst o Noi i njegovom sinu Hamu, trebaju nam neke pozadinske informacije. Postanak nam govori o tome kako je Bog stvorio savršenu Zemlju, no prvi su se ljudi pobunili protiv Njega. To je dovelo do katastrofalnih posljedica. Ljudi su postali grješni, a njihova se opakost čak povećavala kako su naraštaji prolazili. 

„U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila – ta svako se biće na zemlji izopačilo – reče Bog Noi: “Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom“. (Postanak 6, 11-13) 

Bog je na Zemlju donio poplavne vode, koje su uništile sve ljude i sve životinje; osim Noe, njegove obitelji i svakog para svake vrste životinja (sedam parova čistih životinja). Oni su bili spašeni jer je Bog zapovjedio Noi neka izgradi poseban brod, koji je nazvan arka, u kojoj su bili sigurni za vrijeme potopa. Nakon potopa, Noa i njegova obitelj bili su jedini ljudi na Zemlji. No nije trebalo proći puno vremena da stvari ponovno ne krenu loše. Tada dolazimo do priče u kojoj Noa proklinje svoga sina Hama ili zapravo proklinje Hamove potomke, što ćemo kasnije vidjeti. 

Biblijski tekst o kojem govorimo 

Pročitajmo biblijske stihove Postanka 9, 20-29: 

„Noa poče obrađivati zemlju i zasadi vinograd. A kad je pio vino, opio se, i ležao je otkriven u šatoru svojemu. Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i rekao to obojici braće svoje vani. A Šem i Jafet uzeše plašt i metnuše ga obojica na ramena svoja, stupiše natraške unutra i pokriše njim golotinju oca svojega. Lice njihovo bilo je pri tom natrag okrenuto, tako da ne vidješe golotinje oca svojega. A kad se Noa rastrijezni od vina i doznade, što mu je bio učinio najmlađi sin njegov, Reče on: “Proklet da je Kanaan; neka je najniži sluga braći svojoj!” Potom nastavi: “Blagoslovljen da je Gospod, Bog Šemov; Kanaan neka je sluga njegov! Neka raširi Bog Jafeta; neka prebiva u šatorima Šemovim; Kanaan neka mu je sluga!” Noa poživje nakon potopa još trista i pedeset godina. A svega poživje Noa devet stotina i pedeset godina; i umrije“.

Što se dogodilo? 

Priča je vrlo jezgrovita: puno se toga dogodilo u samo nekoliko stihova. Situacija je jasna: Noa se opio i gol ležao u svome šatoru. Poanta priče je: kako su njegovi sinovi reagirali na situaciju? Očito vrlo različito. Kada je Ham vidio svoga oca, rekao je svojoj braći. Kada su ostala dvojica čula za ovo, pokrili su ga tako da ga ne vide golog. Drugim riječima, pokazali su poštovanje i završili su ovaj sramotan prizor. 

Što je točno Ham učinio pogrešno? Postoji puno nagađanja u vezi ovoga, jer samo ”vidio i otišao reći braći” ne djeluje tako opako da opravdava Noino proklinjanje. 

No zapravo, ako usporedimo ponašanje Hama i njegove braće, njegov nedostatak poštovanja postaje očit. Čak i ako je Ham nevino došao do svoga oca kada je on ležao nepokriven u svome šatoru, vidjeti oca golog bila je velika uvreda. Ham nije trebao donijeti sramotu nad svoju obitelj time što je rekao ”dvojici braći koji su bila vani”, koji još uvijek nisu vidjeli ništa. To je bilo krajnje ponižavajuće za Nou! Izgledno je da se Ham narugao očevoj pripitosti i da je iz tog razloga otišao reći braći. 

Po svome ponašanju, Ham nije pokazao poštovanje prema svome ocu, kao prema moralnoj i duhovnoj glavi obitelji. To je bilo vrlo važno u drevnome svijetu, zbog čega se Hamovo ponašanje smatralo vrlo ozbiljnim prekršajem. Neki smatraju da je ovo ukazivalo na želju za preuzimanjem vodstva obitelji, no u to ne možemo biti sigurni. 

Tko je bio proklet? 

Noin sin Ham je onaj koji se ponio bez poštovanja. No kada se Noa probudio i saznao o sinovljevom ponašanju, umjesto njega prokleo je njegova unuka! Zašto je to tako? Kada pobliže istražimo, vidjet ćemo da se prokletstvo ne odnosi osobno na Hamova sina Kanaana, već na narod koji će potječi od njega. U osnovi, to je bilo predviđanje da će Kanaanci biti nadvladani od strane ostalih Noinih sinova. 

Važno je primijetiti da kletva spominje Kanaana, ne ostale Hamove sinove Kuša, Mizrajima i Puta. Grubo govoreći, ostala trojica sinova preci su afričkih naroda (vjerojatno Etiopljana, Egipćana i Libijaca). 

No Kanaanovi potomci napisani su u Postanku 10, 15-18: „Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het. Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani, Hivijci, Arkijci, Sinijci, Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše“. Ti potomci nisu živjeli u Africi, već u predjelu današnjih Izraela, Libanona, Jordana i Sirije. 

Kakve je posljedice imalo ovo prokletstvo?

Prije svega, niti jedno prokletstvo koje čovjek izgovori nema moć samo po sebi. Konačna moć blagoslova i proklinjanja prebiva u Bogu. 

Ipak, Noina predviđanja pokazala su se istinitima kada su Kanaanci bili istjerani iz svoje zemlje i kada su ih Izraelci uništili (pročitajte na primjer Jošuu 3, 9-10). 

Zapamtite kako se ovo nije dogodilo zbog toga što ih je Noa prokleo i zbog toga što su Izraelci trebali izvršiti prokletstvo, već ”zbog opakosti tih naroda” (Ponovljeni zakon 9, 4-5). Sud nad Kanaancima nije se dogodio prije nego što su počinili bezakonja. (Postanak 15, 16) To je važno za primijetiti: ti ljudi nisu bili kažnjeni zbog toga što su njihovi preci učinili nešto zlo, već zbog toga što je njihovo ponašanje bilo opako kao i ponašanje njihovih predaka. Očigledno je da su kopirali njihovo moralno otpadništvo. 

To postaje još jasnije ako čitamo Postanak 14, 18. Taj tekst nam govori o Kanaancu po imenu Melkizedek, koji je bio ”svećenik Boga Svevišnjega” i koji je bio u prijateljskom odnosu sa Abrahamom i o kojem se vrlo pozitivno govori u Hebrejima 7. Stoga, to što je netko bio Kanaanov potomak nije automatski značilo da je ta osoba prokleta. Ti ljudi nisu bili isključeni iz Božjeg plana spasenja; oni su samo bilo vrlo opaki kao narod da su zaslužili posebnu Božju kaznu. 

Noino prokletstvo ne može opravdati ropstvo

Iako se Noino prokletstvo koristilo kako bi se opravdalo ropstvo afričkih naroda, to je u potpunosti pogrešno. Kao što vidimo, Kanaanovi potomci nisu živjeli u Africi. Oni su bili skupina ljudi koja je živjela u Kanaanu i koja je uvelike uništena od strane Izraelaca. Još i važnije, čak i ako je Bog odabrao Kanaance za pokornost, to nije opravdalo da ih niti jedan čovjek pokori. Da, oni su s vremenom istjerani od strane Izraelaca, no zbog drugačijeg razloga i zbog toga što je Bog dao izričitu zapovijed da se to učini. 

Božanska providnost ne definira ljudsku dužnost. Nitko ne može opravdati loše ponašanje navodeći drevno prokletstvo. Isto pravilo ponavlja se u različitim proročkim knjigama: Bog je koristio kraljeve stranaca kako bi Izraelu sudio za njegove grijehe, no to nije isprika za njihovu okrutnost. 

Završimo s posljednjim primjerom kako bismo razjasnili poantu: Božja je volja bila da Isus Krist bude izdan, osuđen na smrt i razapet. No to nije dalo nikome pravo da Ga izda ili osudi: „Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije“. (Matej 26, 24) 

Bog nas ne poziva da izvršavamo sud nad drugima. Navođenje Noinog prokletstva kako bi se opravdalo ropstvo afričkih naroda znači zloupotrebljavanje biblijskog teksta za vlastiti probitak. Činjenica da su europski kršćani ovo činili znači ogromnu mrlju na povijesti europske Crkve.

Autorica: Grietje Commelin; Izvor: Biblword.net

PROČITAJTE JOŠ: