Švedska je poznata kao zemlja s jednim od najsigurnijih i najstrožih sustava za zaštitu djece. Međutim, upravo u toj državi, koja se često ističe kao uzor kada je riječ o pravima i sigurnosti najmlađih, jedan Srbin doživio je nešto što nije mogao zamisliti ni u najgorim snovima.
Otac troje djece, godinama nastanjen i zaposlen u Švedskoj, preko noći se našao pod sumnjom da zlostavlja vlastitog sina. Njegova priča, koju je odlučio podijeliti u Facebook grupi „Srbi u Švedskoj“, pokazuje koliko jedan dječji iskaz može preokrenuti život cijele obitelji, prenosi Telegraf.
Nevina rečenica koja je sve promijenila
Najmlađi sin, četverogodišnjak, bio je dijete bogate mašte. Često je izgovarao rečenice poput: „Vidjela me Godzila“ ili „Žirafa mi je došla u vrtić“. Roditelji su na to gledali kao na normalnu dječju maštovitost. Međutim, jednoga dana, dječak je počeo govoriti kako ga odgajatelji udaraju, a zatim i da ga „tata tuče“.
Za oca je to bio potpuni šok. „To se apsolutno nikada nije dogodilo!“, napisao je u svojoj ispovijesti. No, u vrtiću su te riječi shvatili ozbiljno i odmah obavijestili socijalnu službu i policiju.
Istraga bez dokaza
Usprkos tome što je otac dostavio video snimke na kojima dječak jasno kaže da ga tuku u vrtiću, a ne kod kuće, postupak je nastavljen. Mjesecima je trajala istraga, a on i njegova obitelj prošli su kroz, kako je sam rekao, „doslovni pakao“.
„Bez ikakvog dokaza, svjedoka ili modrice, doslovno na riječ djeteta od četiri godine. Uzeli smo najboljeg odvjetnika, a kad je ona vidjela slučaj, nasmijala se i rekla: ‘Ništa nemaju’. I eto ga, danas sam dočekao svoju slobodu i kraj višemjesečnog pakla“, svjedoči ovaj otac.
Izdaja koja je posebno boljela
Najviše ga je, kaže, pogodilo otkriće tko ih je prijavio. Bila je to žena iz Jagodine koja se u Švedsku doselila nakon bombardiranja i koju su poznavali preko vrtića.
„Vidjela je koliko se brinemo o djeci, a opet nas je prijavila bez trunke grižnje savjesti. Prosto joj je bilo svejedno!“, napisao je.
Iako je na kraju oslobođen svih sumnji, šteta je već bila učinjena. Javna osuda, sumnje susjeda, stigmatizacija – sve je to ostavilo duboke tragove na njemu i njegovoj obitelji.
„Pao sam u depresiju, bio sam sluđen, počeo sam sumnjati u sebe – da sam možda loš roditelj, da sam mogao i trebao više. To je bilo najgore razdoblje mog života. Jedna jedina rečenica mog djeteta bila je dovoljna da cijeli naš život okrene naglavačke“, priznaje.
Poruka drugim roditeljima
Na kraju svoje potresne ispovijesti, ovaj otac poslao je jasnu poruku svim roditeljima koji odgajaju djecu u inozemstvu:
„Jedna riječ djeteta može vam život pretvoriti u pakao. Pravda i istina su na kraju pobijedile, ali ne daj Bože nikome da prođe kroz ono što smo mi prošli. Pišem ovo jer sam iz svog neznanja upao u ovu situaciju. Neka moja priča bude upozorenje svima – da ne budete naivni i da budete spremni na sve.“
Njegovo iskustvo otvara i šire pitanje – gdje je granica između zaštite djece i pretjerane revnosti sustava? Kada je sustav doista zaštitnik, a kada postaje prijetnja nevinoj obitelji?
Za ovog oca i njegovu djecu, noćna mora je završila. Ali ožiljci ostaju – podsjetnik na to koliko je krhka sigurnost u društvu koje nastoji biti savršeno pravedno, a ponekad u toj želji nanese bol upravo onima koje bi trebalo štititi.
