8 obilježja pobožnog čovjeka

Koja su obilježja pobožnog čovjeka? Kakva obilježja posvećenosti Bogu pokazuje njegovo srce? 

Željezo se željezom oštri 

Evo jednog primjera. Mogu se sjetiti tri obilježja, koja svaki muškarac koji tvrdi da slijedi Boga, mora imati. Mora brinuti i poštovati svoje roditelje, mora voditi brigu o djeci i mora voditi brigu o životinjama. Bog je vrlo zabrinut za ove stvari. Poznajem jednog muškarca koji je takav. Ime mu je Jack i njegovo je srce doista posvećeno, koliko je to moguće kod jednog čovjeka, Bogu i onome što Bog voli. Ne kažem da je on savršen, ali radi jako dobar posao što se tiče činjenja Božjeg djela. On mi je na neki način bio mentor i ono što je dobro kod njega jest da mu možete reći gotovo bilo što, čovjek se neće naljutiti. Razumije da rane prijatelja prikazuju ljubav na djelu; daleko bolje od komplimenata prijevarnih ljudi. (Izreke 27, 6) 

Slava Bogu 

Kad netko izrazi kompliment nekome, a onda te riječi počnemo ponavljati drugima i sami razmišljati o njima, zapravo krademo od Boga. Ono što mislim jest, ako netko dobije kompliment zbog onoga što radi neko dobro djelo, tko je omogućio da može raditi to dobro djelo? (Ivan 15, 5; Filipljanima 4, 13) Što mi imamo ili možemo raditi, a da to možemo raditi bez Boga? Ništa. Ništa nije došlo samo od nas. Sve što imamo i što možemo činiti, možemo činiti zahvaljujući Bogu. (1. Korinćanima 4, 7) Zbog toga Njemu trebamo dati hvalu. Sjetite se Mjeseca. Tako je lijep, pogotovo kada je pun. Spaljena narančasta i crvena boja su veličanstvene. No bez sunčeve svjetlosti, koja sja na mjesecu, on je samo obična pustoš. Brutalna hladnoća i vrućina, nedostatak kisika i gama zrake bez atmosfere čine Mjesec prostor na kojem ljudi ne mogu živjeti. Postoji li tamna strana mjeseca? Ne, sve je mračno. Da nema Sunca, Mjesec ne bi imao svoju ljepotu, što znači da se Mjesec ne može hvaliti zbog toga što ga Sunce obasjava. To je obilježje pobožnog čovjeka. 

Nedostojni sluge 

Za sve ono što smo mi učinili trebamo dati slavu Bogu. Da nije Njegovog Duha, ne bismo mogli učiniti ništa što je prihvatljivo Bogu. Krist nas je pozvao kako bi činio stvari kroz nas. Ljudska su djela bezvrijedna, ako ne nastaju kao plod Duha, koji ponovno daje slavu Bogu. U najboljem slučaju, mi samo činimo našu dužnost kao bezvrijedni sluge, što znači da nismo vrijedni hvale ni odavanja časti, nego da to pripada Bogu. (Luka 17, 10) To je oznaka pobožnog čovjeka, ako uopće postoji jedan. 

Spašavanje onih koji su slabi

Taj čovjeka ima srce i dušu za izgubljene. On posjećuje zatvorenike u zatvorima, redovito posjećuje i propovijeda u utočištu za beskućnike. Također posjećuje i bolnice i ondje propovijeda, savjetuje ili služi pacijentima. Pomaže da zatvorenici, nakon što odsluže kaznu, stanu na svoje dvije noge, a to čini tako što troši svoj novac pomažući tim ljudima da se ponovno socijaliziraju. Financijski podržava crkvu. Taj čovjek ne želi da se o njemu govori išta, nego sve zasluge daje Bogu. 

Pobožan čovjek brinut će se za slabe, poput Boga i čineći tako ući će u rad žetve; ne iz dužnosti koliko iz želje. Prorok Izaija napisao je o takvom čovjeku: „Tad čuh glas Gospodnji: “Koga da pošaljem? I tko će nam poći?” Ja rekoh: “Evo me, mene pošalji!“ (Izaija 6, 8) 

Glad za Riječju 

Također vjerujem da pobožan čovjek mora biti učenik Biblije. Mora poznavati Riječ, no ne treba se hvalisati o tome. Takav čovjek pamti na stotine biblijskih stihova. To je obilježje pobožnog čovjeka. On ima snažnu želju za učenjem Riječi. Ima snažnu želju za time da ga utješi Riječ i da mu nanese nesreću kada je to potrebno. Ukratko, on želi da ga poznavanje Biblije rastegne što je više moguće. Mora se zabavljati dok to čini. Volim takvu glad. 

Gorući štap 

Radost Gospodnja je snaga pastora Colemana, koja je zarazna. (Nehemija 8,10) Ako dobro razmislimo, spasio nas je Gospodin, ali nije spasio i susjeda, suradnika ili osobu, koja ispred vas čeka na blagajni. Da Bog nije intervenirao u našu korist i napravio prvi korak (1. Ivanova 4, 19), bili bismo predodređeni za pakao. Nismo mogli čak ni napraviti prvi korak jer mrtvi ljudi ne mogu izabrati Boga (Efežanima 23, 1-5). To je jednostavno, zašto se stoga ne radovati? Trebali bismo biti najradosniji ljudi na planeti, ali to nije uvijek slučaj. 

Presresti iz pakla

Svi smo bili poput drevnih Izraelaca, dok nas je Sotona optuživao i bili smo krivi, no dogodilo se sljedeće: „Anđeo Jahvin reče Satanu: “Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?“ (Zaharija 3, 2) Mi smo isto bili ”gorući štapovi”, koji su izvučeni iz pakla, bez nekog posebnog razloga da nas se spasi. Ništa nije bilo dobro u vezi štapa i nije bio vrijedan spašavanja, no zašto nas je Bog onda spasio? Zašto nas je izvadio iz vatre? Biblija kaže da je zbog ljubavi Krist umro za bezbožne, opasne Božje neprijatelje. (Rimljanima 5, 6-10) No zašto je nas Bog prve volio? Ne znam. Nadam se da svi vi shvaćate da zaslužujete Božji gnjev? Zato trebamo napraviti prvi potez i posegnuti za izgubljenima. To je još jedan od pokazatelja pobožnog čovjeka. 

Pronalazak snage u radosti 

Sigurno nam je bila suđena neopisiva vječnost. (Otkrivenje 21, 8) Kao oni koje je spasio Bog, i mi bismo trebali osjećati da Bog ne uživa u smrti opakih. Nadam se da nitko od nas ne želi vidjeti svoje najgore neprijatelje kako se suočavaju s Božjim gnjevom. (Otkrivenje 20, 12-15) Kada biste prošli pored kuće i vidjeli da gori i da svi spavaju dok su sva svjetla bila ugašena, ne biste jednostavno prošli pokraj nje, zar ne? Ne bi li to bio nemar? Koliko je još veći zločin protiv Boga kada smo tihi, dok ljudi umiru svakoga dana? (Matej 28, 18-20; Djela 1, 8) Trebamo se pokajati za naše grijehe tišine i propuštanja. Bez obzira na ono što je potrebno trebamo učiniti sljedeće: „Druge otmite ognju i spasite ih! Opet se drugima smilujte u strahu! A čuvajte se haljine, koja je okaljana od tijela!“ (Judina 1, 23) To je ono što pobožni ljudi čine. 

Zaključak 

Možda nikada nećemo dobiti drugu šansu od Krista: „Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.“ (2. Korinćanima 6, 2) Pobožni ljudi otkupit će ovo vrijeme koje im je dao Bog, kako bi proslavili Boga. (Efežanima 5, 16) Sva slava, pohvala i čast su beskorisni, ako nisu upućeni Bogu. (Psalam 115, 1) Neka bude tako, jer to je ono što čine pobožni ljudi. To je ono što čini pastor Jack Coleman. Slijedit ću primjer kojeg on predstavlja kao sljedbenik Krista i neću ići dalje. S Jackom, to je nešto oko čega se ne moram brinuti. 

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianwanttoknow.com

PROČITAJTE JOŠ: