Očevi i muževi: Ako služite Kristu, pozvani ste služiti i svojim obiteljima

Mi muškarci smatramo da su naše odgovornosti štititi našu obitelj i skrbiti se za nju. Često je najvažnija stvar koju im možemo dati jest osjećaj da ih volimo.

Očevi i muževi: Ako služite Kristu, pozvani ste služiti i svojim obiteljima
Foto: Love photo created by freepik - www.freepik.com

Nakon jedne od mojih prezentacija se skupila publika oko mene kako bi postavili razna pitanja ili kako bi dali komentar na razgovor koji smo vodili.

Tada sam primijetio očajno lice jednog očajnog čovjeka.

„Trebam razgovarati s tobom“, rekao je. Rukovao sam se s još nekoliko ljudi, odgovorio sam na nekoliko pitanja, a kada se publika malo razišla, on i ja smo se udaljili u jedan kut gdje smo mogli neometano razgovarati nekoliko minuta.

„Moja me žena ne poštuje“, rekao je, „Moja me djeca ne slušaju!“

Njegovo lice je bilo obavijeno ljutnjom, ljutnjom koja proizlazi iz boli. Uslijedio je dug razgovor.

On je bio umirovljeni marinac, a i izgledao je tako. Bio je mršav i mišićav te je zurio kroz mene dok smo razgovarali. Prošli smo kroz uobičajene simptome problema dok nismo došli do korijena.

On jednostavno nije slušao svoju obitelj.

„Čovječe“, rekao sam mu, „Ako postoji jedna stvar koju možeš ponuditi svojoj ženi i djeci, to je da ih slušaš. Ne možeš ni zamisliti koliko je njima važno da ih samo poslušaš. Ne trebaš imati rješenje problema, ne trebaš im ponuditi pomoć, samo slušaj i pokušaj suosjećati.“

„Pokušavam“, rekao je, „Ali mi je sve to jako dosadno. Moja kćer stalno govori o tome tko je u vezi s kime. Stalno priča o svojim glupim prijateljima. To me izluđuje. Jednostavno me nije briga. Sjedim za stolom i čekam da sve to završi kako bih mogao upaliti TV i opustiti se.“

„Znaš“, rekao sam mu, „Kada sam se tek oženio, moja supruga je bila traumatizirana jer je njezina prodavaonica nakita bila opljačkana. Neprestano je o tome pričala.“

„U to sam vrijeme bio policajac u jako lošem dijelu Los Angelesa. U danu sam imao najmanje jedno uhićenje u koje je bila uključena paljba te dva uhićenja zbog drugih zločina. U godinu dana sam promijenio 6 satova jer sam ih kidao dok sam se borio s raznim kriminalcima po ulicama ili dok sam trčao za gangsterima po parkiralištima. To što je njoj opljačkana trgovina nije bilo ništa u mom svijetu“, rekao sam mu.

„No dok sam gledao njezino lice kada bi mi prepričavala svoju priču, shvatio sam da se osjećala jako ranjivo zbog toga što je neka loša osoba provalila u njezinu trgovinu i ukrala nešto nakita. Pozorno sam ju slušao jer sam znao da joj je to važno. Ne znam odakle mi mudrost da sam tako postupio, ali mi ju je Bog podario“, nastavio sam.

„Tko je s kime u vezi tebi možda nije važno, ali je tvojoj kćeri jako važno i zbog toga joj trebaš pokloniti pažnju. Ona razvija očekivanja o čovjeku s kojim će potencijalno biti u braku na osnovu toga kako se njezin tata ponaša prema njoj – ti. Učiš li ju da je ona važna i da zaslužuje da ju se sluša? Ako ti je dosadno ono o čemu ona priča, ona će to primijetiti i nosit će to sa sobom cijeli svoj život. Trebaš ju naučiti da je tebi važno ono što je i njoj važno – iz jednostavnog razloga što je to njoj važno“, rekao sam.

„Sve što sam ti rekao sada nije ni loš savjet za brak“, rekao sam, „Ti si marinac. Sumnjam da te tvoje supruga ne poštuje – ali se kladim da se ne osjeća jako cijenjeno. Ona se ne osjeća cijenjeno jer ju ne slušaš.“

Ponovno sam održao razgovor u tom gradu nakon šest mjeseci. Poslije mi je pristupio isti taj marinac sa istim očajnim pogledom u očima.

„Kako ide s obitelji?“, pitao sam ga.

„Pa, znaš“, rekao je, „Pokušao sam poslušati tvoj savjet, ali jednostavno ne pali. Pokušam ih slušati, ali mi um jednostavno odluta.“

Pripremio se za još jedan dug razgovor u kojem ću mu dati još više savjeta koje će ignorirati.

Umjesto toga, ustao sam i potapšao ga po ramenu.

„Ako želiš ponovno onako dugo razgovarati, slijedeći put želim da znaš imena prijatelja tvoje kćeri i ime njezinog dečka ako ga ima. Ispričat ćeš mi sve o njima“, rekao sam.

Nakon godinu dana sam ponovno držao razgovor u tom gradu. On nije bio tamo.

Mi muškarci smatramo da su naše odgovornosti štititi našu obitelj i skrbiti se za nju. Često je najvažnija stvar koju im možemo dati jest osjećaj da ih volimo. Prečesto muškarci čekaju da im se da zadatak: čekamo da nam se kaže da nešto treba napraviti ili da treba riješiti problem. Ponekad je vašoj obitelj sasvim dovoljno da ih poslušate i da marite za ono što vam govore.

Kako bi bila pravi Isusov učenik, osoba mora umrijeti sama sebi.

Dio takvog umiranja je iskren interes za ono što drugi smatraju važnim. Stvari koje nas ne bi inače zanimale postaju zanimljive jednostavno zato što su one važne osobama koje volimo.

Dok promatrate svoj život u Kristu, nemojte gledati na ono izvana – slijedite li neka pravila. Gledajte unutra. Zanima li vas istinski ono što zanima vaše voljene? Molite li se za njih svaki dan? Želite li im zaista sve najbolje?

Ako to nije slučaj, pogledajte duboko u svoje srce i zamolite Boga da vam pomogne vidjeti druge kroz Njegove oči. On će odgovoriti na tu molitvu te će vam svijet početi izgledati jako drugačije i zanimljivije.

Autor: Ken Harrison; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Faithwire.com

Reci što misliš