Otac s Downovim sindromom odgojio uspješnog liječnika i dokazao da je u ljubavi sve moguće

Uobičajena zabluda o osobama s Downovim sindromom je da ne mogu imati djecu. No, ne kod ovog oca koji je odgojio uspješnog liječnika na kojeg je ponosan.

Poput mnogih genetskih poremećaja, Downov sindrom suočava se s pogrešnim predodžbama koje se prihvaćaju kao činjenice. Prema Globalnoj zakladi za Downov sindrom, jedan od nesporazuma je da osobe s Downovim sindromom ne mogu imati djecu.

Iako postoje značajni izazovi, muškarci s Downovim sindromom uspjeli su imati djecu. Jad Issa, Sirijac s Downovim sindromom, jedan je od tih ljudi. Zajedno sa suprugom dobili su dijete po imenu Sader i odgojili ga da postane zubar.

Jad je upoznao svoju suprugu nakon što je počeo raditi u lokalnom mlinu za pšenicu. Njih dvoje su se zaljubili i nedugo nakon vjenčanja dobili su Sadera.

Sin nije rođen s Downovim sindromom

Njihov sin nije rođen s Downovim sindromom, a Jed je bio odlučan pružiti Saderu najbolji mogući život. Počeo je štedjeti novac za fakultet i obasuo je sina ljubavlju; provodili bi vrijeme zajedno igrajući se. Također su imali koristi od podrške lokalne zajednice, gdje je Jad poznat kao ‘osobnost’ u gradu.

Odrastanje uz oca s Downovim sindromom samo je nadahnulo Sadera da slijedi svoje snove i učini svoju obitelj ponosnom. “Osobno, mislim da bih bio puno manje uzbuđen zbog života i puno manje strastven prema onome što radim da nemam svog posebnog oca”, kaže.

Ponosni otac svima govori “moj sin je liječnik”

Sader je sada stomatolog, a Jad ne može biti ponosniji, govoreći ljudima “moj sin je liječnik” s najvećim ponosom.

Da biste saznali više o ovoj posebnoj obitelji, pogledajte njihov video iz 2019. Također možete pratiti Sadera na Instagramu kako biste vidjeli više o njegovom životu, gdje često odaje počast svojim nevjerojatnim roditeljima.

Sader je sada zubar, jedna od najboljih i najplaćenijih karijera u Siriji, a Yadovoj sreći nema granica.

– Ne bih mogao poželjeti drugog oca. Ponosan sam na njega i on je ponosan na mene. 21 godinu se trudio učiniti sve da ja imam normalan život kakav imaju druga djeca. Tijekom studija bio mi je najveća podrška u svakom pogledu, psihički, financijski… – kaže ovaj ponosni mladić.