„Otpusti nam duge naše“: Zašto trebamo moliti Boga da nam oprosti dugove?

„I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim.“ (Mt 6,12). Zašto trebamo moliti Boga da nam oprosti dugove?

Matej 6,12 pri kraju pokazuje ono što se često naziva Gospodnjom molitvom, dijelom Propovijedi na gori, razgovor o kraljevstvu nebeskom. U toj molitvi Isus uči svoje učenike da mole: „I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim.“ Neki se možda pitaju, zašto vjernici, kojima je oprošten grijeh, trebaju moliti Boga da „otpusti duge naše.“ 

Kada istražujete oproštenje grijeha važno je primijetiti da postoje 3 aspekta spasenja: pozicionalno, progresivno i konačno. Pozicionalno spasenje se često gleda kao jednako s opravdanjem – stanjem proglašenja pravednim.

Progresivno spasenje uključuje proces postajanja svetim i pravednim kako se uzdižemo u ovom svijetu za Božju svrhu.

Konačno spasenje je naše proslavljenje, kada se uklonimo iz prisutnosti grijeha i upotpunimo u svetosti. Sva tri aspekta spasenja su Božja djela koja se upotpunjuju milošću kroz vjeru (Ivan 3,16; Rimljanima 3,21-28). 

Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo

Kršćani su pozicionalno pravedni: „Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde“ (1 Ivanova 1,8-9). Kršćani trebaju priznati svoje grijehe i nepravde protiv Boga i ispovjediti ih Jedinome koji im može oprostiti. 

Isus, u Mateju 6, naučava poniznosti te se moli za Božje priznanje, a ne ljudsko (usp. Matej 6,1, 5). On govori židovskoj publici pokazujući im da njihova pravednost, zasnovana na zakonu, nije dovoljna za ulazak u kraljevstvo nebesko (usp. Matej 5,20, 48).

Ivan govori „braći“, ukazujući na kršćansku publiku, Židova i pogana (1. Ivanova 3,13, 14, 16). Ovo je ključno razumjeti budući da znači da je princip zamolbe Boga da nam oprosti duge univerzalan. 

”Otpusti nam duge naše” je molitva za posvećenjem

Vjera u osobu i djelo Isusa Krista dovodi do opravdanja (Ivan 3,16; Ivan 6,47; 1. Ivanova 5,1-5; Rimljanima 4,1-3; 1 Korinćanima 15,1-4). Ponovljena molba za oprost nije potrebna za spasenje u ovom smislu.

Ispovijed grijeha poslije spasenja i zamolba za oprost daju smisao zdravoj vezi s Bogom. Moramo zamoliti Boga da nam oprosti duge kako bismo nastavili jačati našu vezu s Njim. Dnevna molitva da nam Bog „otpusti duge naše“ nije potrebna za opravdanje nego je ona aspekt neprestanog procesa posvećivanja. 

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Mislav U.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!