Otkrivena u Aleksandriji, ova glinena čaša stara oko 2.000 godina nosi natpis koji je izazvao veliko zanimanje arheologa i povjesničara.
Na njezinoj strani urezane su riječi koje se prevode kao: „Po Kristu, pjevaču“ ili „Kroz Krista, tumača“. Mnogi je smatraju najranijim poznatim pisanim spomenom Krista.
Datirana u 1. ili 2. stoljeće, čaša pokazuje da su ljudi u rimsko doba u Egiptu možda već zazivali Isusovo ime za iscjeljenje i snagu. Ako je tako, riječ je o nevjerojatnom svjedočanstvu širenja rane kršćanske vjere izvan Judeje.
No, priča ima i drugu stranu. Grčka riječ urezana na čaši glasi „chrēstou“, što može značiti i „dobar“ ili „koristan“. U antičkom svijetu često se koristila i kao osobno ime, pa nije sigurno odnosi li se natpis izravno na Isusa Krista. Zbog toga znanstvenici ostaju podijeljeni: jedni u njoj vide rani kršćanski liturgijski predmet, dok drugi smatraju da nema veze s Isusom.
Bez obzira na rasprave, ova čaša iz Aleksandrije ostaje fascinantan artefakt. Podsjeća nas na to da su se u prvim stoljećima nakon Krista isprepletali različiti jezici, vjerovanja i simboli.
U isto vrijeme, najstariji sigurni izvori o Isusu ostaju biblijski tekstovi – poslanice apostola Pavla pisane već oko 50. godine – te židovski povjesničar Josip Flavije koji Krista spominje krajem 1. stoljeća.
Možda čaša neće biti konačni dokaz, ali ostaje podsjetnik da je Isusovo ime od samih početaka ostavljalo trag – i u srcima ljudi i na običnim predmetima svakodnevnog života.
Zar je potreban dokaz???