U Knjizi Otkrivenja apostol Ivan opisuje prizor koji oduzima dah: knjigu zapečaćenu sa sedam pečata koju nitko, ni na nebu ni na zemlji, ne može otvoriti. Ivan tada gorko zaplače jer nitko nije dostojan razlomiti pečate i otkriti Božji plan.
No jedan od starješina govori mu: „Ne plači! Evo, pobijedio je Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov; on će otvoriti knjigu i sedam njezinih pečata.“ (Otk 5,5)
Ova snažna slika pojavljuje se samo jednom u cijeloj Bibliji, ali njezino značenje proteže se od Postanka do Otkrivenja. Da bismo razumjeli zašto je Isus nazvan Lavom iz plemena Judina, moramo se vratiti u Knjigu Postanka, kada je patrijarh Jakov blagoslovio svoje sinove i prorekao budućnost Izraelovih plemena.
O Judi je rekao:
„Judo, laviću, od plijena se, sine moj, dižeš;
savio se, legao kao lav, kao lavica – tko će ga probuditi?
Žezlo se od Jude neće udaljiti,
ni vladarska palica između nogu njegovih,
dok ne dođe onaj kome pripada,
i njemu će se pokoravati narodi.“ (Post 49,9–10)
Jakovljeve riječi nose duboko proročko značenje. Pleme Judino bilo je određeno za kraljevsku lozu. Iz njega će doći David, kralj koji je ujedinio Izrael i kojemu je Bog obećao da će njegova loza trajati zauvijek. To obećanje svoj je puni smisao pronašlo u Isusu Kristu – potomku Davidovu i ispunjenju mesijanskog proroštva.
Lav kao simbol kraljevske vlasti
Lav simbolizira snagu, moć, hrabrost i kraljevsku vlast. U starom Izraelu lav je bio slika vladara koji štiti i vlada. U tom svjetlu Isus je prikazan kao pobjedonosni Kralj – onaj koji ima svu vlast na nebu i na zemlji, koji razbija pečate povijesti i vlada nad svime stvorenim.
No Otkrivenje otkriva i drugu, naizgled suprotnu sliku – Jaganjca koji je zaklan. U Isusu se te dvije slike spajaju: Lav i Jaganjac postaju jedno. Kao Lav, Isus je nepobjedivi Vladar, a kao Jaganjac, on je ponizni Spasitelj koji je dao svoj život za čovječanstvo. Njegova moć ne očituje se u sili, nego u žrtvi. On pobjeđuje ne oružjem, nego križem.
Kada je uskrsnuo, Krist je pokazao da je njegova žrtva bila potpuna i da smrt više nema vlast. On je Lav koji je trijumfirao nad grijehom i smrću, ali i Jaganjac koji je položio svoj život iz ljubavi. U njemu se spajaju pravda i milost, snaga i nježnost, kraljevska vlast i služenje.
Za vjernika, razumijevanje Isusa kao Lava iz plemena Judina znači više od teološke spoznaje – to je poziv na pouzdanje i predanje. Onaj koji vlada svemirom istovremeno je onaj koji poznaje naše srce, koji nas ljubi i brine za nas. Njegova vlast nije tiranska, nego spasonosna.
Isus je Kralj koji je već pobijedio. Njegova pobjeda daje smisao povijesti, sigurnost u sadašnjosti i nadu u budućnosti. Zato ga kršćani štuju kao Lava koji vlada i Jaganjca koji spašava. U njemu se ostvaruje proroštvo: „Lav iz plemena Judina pobijedio je“ – i zbog te pobjede, cijelo stvorenje ima nadu u vječni život i obnovu svega što je Bog stvorio.
