Patnja je dobra za naš život jer potiče rast i uči nas kako se trebamo nositi s izazovima na koje naiđemo. Nitko ne raste bez rada i boli.

Većina nas ne voli patiti. Mrzimo patnju u nama i drugima. Želimo pobjeći od patnje. Zašto bismo patili? Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima? Nesreće se događaju. Zašto bebe pate? Zašto neki ljudi pate više od drugih? Zašto je Isus morao patiti i umrijeti? 

Patnja je dio našeg životnog putovanja. Nitko nije pošteđen patnje, neki više pate, neki manje. Ne možemo izbjeći patnju. Rođeni smo u grijehu, a patnja je dio tog grijeha. U Edenu nije bilo patnje. U Raju nema patnje. Svo stvorenje pati. Što prije prihvatimo ovaj dio našeg putovanja to će nam biti lakše nositi se s patnjom. Teologija koja ne uključuje patnju slaba je i nije pravedna prema ljudskoj dilemi. 

Patnja kao rast

Patnja potiče rast jer se učimo nositi s izazovima na koje naiđemo. Zrelije osobe će se nositi s patnjom i vidjeti ju kao korak naprijed, a ne natrag. Bolest, gubitak i bol nam dolaze pomoći da rastemo i sazrijemo. Nitko ne raste bez rada i boli.

VIDI OVO: BOG KORISTI SVE: Zašto se naša patnja nikada ne događa bez razloga?

Sve što je od vječne vrijednosti sagrađeno je na čvrstom temelju. Zbog toga treba vidjeti patnju onakvu kakva ona jest, a ne treba ju nijekati ili ju kriviti za svoje stanje. Zbog toga ima mnogo osoba koje su došle od prnja do bogatstva. Oni nikad nisu odustali, nego su se borili i probili. 

Isus je jako patio. On se suočio s Križem. Rekao je: „Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti“ (Matej 26,39).

Na križu je rekao da je završeno. On je prošao put i ispunio svoju misiju. Sada se možemo suočiti s patnjom zajedno s Njime jer je On neprestano s nama kako bi nam omogućio pobjedu. 

Ova će patnja proći te ćemo iz nje izaći bolji.