Pazite da ne nasjednete na prevaru: Ovo je najopasnije učenje koje se uvlači u današnju crkvu

Najnovije u valu opasnih učenja koja nisu zasnovana na Bibliji, koje se pojavilo u redovima nekih duhovnih pokreta, jeste takozvano učenje “što-god-kažeš-to-ćeš-i-dobiti”, poznato i pod imenom “učenje o prosperitetu”.

Jedna od tvrdnji koja se najčešće ponavlja jeste da Bog ne želi da vi ikada budete bolesni, i da je svaka bolest posljedica neznanja ili nedostatka vjere. Takva učenja su više nalik na Mary Baker Edi nego na apostola Pavla!

Ovi ljudi mnogo naglašavaju pozitivna priznanja, upozoravaju protiv bilo kakvih negativnih. Oni uče da izgovorena riječ, ovisno od toga da li je pozitivna ili negativna, postaje dobra ili loša duhovna sila.

Zbog toga nikada ne smijete reći: “Ne osjećam se dobro”, jer je to nešto negativno i dovest će vas do toga da ćete se osjećati loše. Znači da trebate lagati o tome kako se stvarno osjećate. Dok slušate ovakvo učenje, vama se čini da ono dolazi iz (imaginarnog) časopisa Znanost i zdravlje kao ključ za Sveto pismo, a ne iz Biblije.

Slušao sam ove ljude kada su pokušali objasniti Pavlov trn u mesu govoreći: “Gdje se još spominje trnje u Bibliji? Isus je govorio o trnju koje guši Riječ tako da sjeme ne može rasti.” Ali što je bilo ovo trnje? Zemaljske brige, ispraznost i zavodljivost bogatstva, i požuda za drugim stvarima. Znači da su ovozemaljske brige koje je preuzeo na sebe bile Pavlov trn u tijelu.

Da su ovi ljudi napravili jedno najosnovnije istraživanje, otkrili bi da su dvije sasvim različite riječi upotrijebljene na ova dva mjesta i prevedene kao trn. Riječ koju je Pavao koristio na grčkom znači kolac za šator, a ne neki manji problem. Pavao je pisao Galaćanima o svojim bolestima; a na engleskom riječ bolnica je potekla od iste riječi koju je Pavao koristio da opiše svoje bolesti.

Jedan od ovih duhovnih vođa mi je rekao: “Ako je ovaj trn dat Pavlu da se ne bi počeo previše ponositi, zar misliš da bi on bio neophodan da je Pavao bio u stanju pobijediti svoje tijelo?” Ja ne mogu čak ni zamisliti veličinu duhovnog ponosa na koju aludira ovo pitanje. Ovaj čovjek je u stvari govorio da je on uspio svladati svoje tijelo u većoj mjeri nego što je to Pavao uspio. Ovakva tvrdnja se nije mogla opravdati njegovim napadnim odijevanjem, automobilom koji je vozio i kućom koju je posjedovao. On je tvrdio da je njegov prebogat i raspojasan život bio znak njegove vjere, jer ako nam je Bog mogao vjerovati u pitanju para, On je želio da svi mi napredujemo i da svatko tko ima dovoljno vjere može kraljevski živjeti.

Što nam ovo govori o Isusu koji nije imao gdje glavu položiti i koji je morao poslati Petra da ulovi ribu zato što nije imao čime platiti porez? Ja znam mnoge koji su umrli priznavši da se dobro osjećaju. Nekima od njih je mogao pomoći dobar liječnik, ali ići liječniku bi značilo priznati da nešto nije u redu. Isto tako znam za ljude koji su slijedili laži ovih evangelizatora i koji su, kad se njihove molitve nisu materijalizirale, u potpunosti okrenuli leđa Bogu. A također poznajem neke od vodećih vođa ovog učenja o konstantnom zdravlju a proveli su izvjesno vrijeme u bolnici liječeći se od živčane prenapetosti.

Evangelizatori su ljudi koji su izgleda najviše napredovali od ovih učenja. Kako će oni moći odgovoriti Bogu kada ih bude pitao zašto su prinudili siromašnu udovicu da im preda polovicu svoje male mirovine i da nekoliko puta ostane gladna zato što nije imala čime da sebi kupi hranu , dok su se oni privatnim avionima vozili do svojih vila u Palm Springsu i večerali u najskupljim restoranima?

Pavao piše Timoteju o pokvarenim i perverznim učenjima pokvarenih ljudi čiji umovi ne poznaju istinu, jer pobožnost sredstvo dobiti. Pavle je ovo napisao Timoteju u 1. Timoteju 6,5. Pavao je zatim rekao da je pobožnost s osjećajem dovoljnosti velika dobit.

Autor: Chuch Smith; Iz knjige ”Karizma ili karizmanija