Zašto Petar nije dopustio da itko kleči pred njim?

Svatko ima neki svoj okidač prije nego se pokloni Jedinome kome se treba pokloniti.

Petar nije dopustio da itko kleči pred njim, makar i u znak osobitog poštovanja prema samom Bogu.

“Ustani! I ja sam samo čovjek!” (Djela 10,26) je redak koji nekim ljudima koji tragaju za istinom može biti prvi korak ka pronalaženju još dragocjenijih riječi u Svetom Pismu, a koje vode ka Jedinome kome se treba klanjati. I koje vode ka odbacivanju svega što Duh Božji pokaže kao lažno i (po)grešno.

To nije lagan proces. I ne može biti. Jer navike, višedesetljetne i višestoljetne teku kroz mentalitet našega puka i oblikovale su standard duhovnosti, nudeći čovjeku identitet s kojim postiže uobičajenu vrijednost i prihvaćenost.

S druge strane, malo tko postavlja pitanja, malo tko provjerava zašto je nešto baš tako i kako je došlo do toga da vjerujemo kako vjerujemo. U svakom slučaju, pojedinac koji teži kršćanstvu, ili koji se smatra Kristovim, ne može zaobići da osobno ne zaroni u Riječ Božju, moleći Ga da mu pomogne otkriti što je istina.

Iskreni tragači se ne boje pronaći dragocjeno zlato. Jer kad čovjek pronađe pravo Zlato, onda je važnije što Bog kaže, nego što čovjek kaže. Makar određeni ‘duhovni mentalitet’ egzistirao i tisuću godina. Broj godina egzistiranja nečega nije mjerilo ispravnosti. Baš kao ni to što većina vjeruje. Mjerilo je Istina.

Dakle, pronalazak Zlata, ‘dragocjenog bisera’, najbolja je ‘stvar’ ne samo za iskrenog tragača, nego i za one u njegovoj okolini. Jer kada tragač pronađe Zlato, ujedno i on sam postane dragocjeni blagoslov svojim bližnjima. Samo što oni to tako (u početku) ne doživljaju. Nekima, među njima, treba vremena (i nekih događaja) da započnu svoj proces iskrenog traganja za živim blagom koje će (spasiti) ispuniti i njihov život.

Petar je u početku pao ničice pred Isusom kad je vidio da je ovaj gospodar mora – i riba.

“Kad to vidje Šimun Petar, pade Isusu do koljena te reče: ‘Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik!” (Luka 5,8)

Svatko ima neki svoj okidač prije nego se pokloni Jedinome kome se treba pokloniti. Bitno je ne promašiti takve momente u životu. Jer ih nema mnogo. Ima ih dovoljno, ali nitko ne može znati je li sljedeći (ili ovaj) trenutak i posljednji.

Osim toga, zašto bi mudar čovjek odgađao uzeti ponuđeno blago koje vrijedi više od zemaljskog pijeska? Od pijeska koji, polako ali sigurno, ipak prolazi kroz prste.

Autor: Dražen Radman