Pijem antidepresive i vjerujem da Isus liječi

Isus nas može izbaviti. Bilo to posredstvom nekog duhovnog otkrića, profesionalnog savjetovanja ili lijekova, On ne želi da budemo zatočeni na mjestu punom neprestanog nemira, brige i tuge.

Pijem antidepresive i vjerujem da Isus liječi
Foto: Business photo created by katemangostar - www.freepik.com

Tjeskoba i depresija su dvije strane istog novčića i jako su stvarne.

Oboljeli od tih stanja ih osjećaju jednako kao što bi osjećali taj novčić u svojim rukama – ako ne i više od toga.

Za neke od nas teško je odrediti korijen naših osjećaja i reakcija, teško ga je imenovati i odrediti – dok nas Isus malo ne pogurne.

Možda to bude u obliku potajnog razgovora s prijateljem ili uključuje potpuni slom.

Pozdrav, ja sam Kristin i patim od mentalnih problema.

Ajme, to je bilo teško napisati. Da budem iskrena, izbrisala sam tu rečenicu nekoliko puta prije nego sam ju ipak odlučila ostaviti. Bilo je tako teško jer sam upravo imenovala ono što sam smatrala jednostavnim osjećajima kao „problem“, a to sam učinila na vrlo javnom mjestu. (Gospodine, smiluj se mojoj duši koja sve ovo želi podijeliti).

No imala sam previše privatnih razgovora sa ženama, posebice majkama, kako bih znala da nisam sama, i ponekad, neke stvari treba iznijeti na svijetlo dana unatoč riziku od toga da budete „označeni“ na neki način.

Trebali su mi mjeseci kako bih si priznala da su moji osjećaji, manjak sna, nemiran um, ispadi bijesa, nezdrava nestrpljivost i opsjednutost poslom zapravo ukorijenjeni u mentalnim problemima i neuravnoteženim hormonima.

A kada mi je sve to napokon sinulo? Kada me je Isus „pogurnuo“ dok sam jela čips.

Prije otprilike godinu dana s nekoliko sam prijateljica otišla na večer samo za nas mame u obližnji meksički restoran. Razgovor je došao do točke kada je nekoliko od njih reklo – na glas – da pate od sličnih ili istih problema s kojima sam se ja mjesecima potajno borila. Rekle su mi kako su ponekad bez razloga vikale na svoju djecu i muževe, kako se ne mogu opustiti ni smiriti, kako ne mogu spavati i kako su u konačnici potražile pomoć i nisu zažalile.

Ostala sam iznenađena jer su te prijateljice bile snažne kršćanske žene. Vjerovale su u Isusa i Njegovu riječ te znaju da On može sve izliječiti i sve upravlja prema dobru – čak i teške emocionalne probleme.

No nisu pale u zamku vjerovanja da samo „trebaju više vjerovati“ ili „se više moliti“ kako bi njihovi problemi bili riješeni.

Bog će iskoristiti i najmanje zrno vjere kako bi pomaknuo planine. U Evanđelju po Mateju 17 tako i piše. Isusu ne treba puno da učini velika djela. Tako da mi ne trebamo imati užasno jaku vjeru kako bi se oslobodili od nervoze i depresije. Vjerujem da nam On nudi neki način da se toga oslobodimo svaki put kada Ga za to zamolimo.

„Kaže im: »Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.«“ (Matej 17,20).

Ponekad Isus samo želimo da Mu vjerujemo i više nego smatramo ugodnim, da odemo dalje i dublje od čiste molitve i vjere.

On želi da nešto učinimo kada je riječ o našim problemima.

Tu večer, prije godinu dana, moje su prijateljice podijelile što se promijenilo s njima nakon što su zatražile pomoć koja im je bila potrebna. Razgovarale su o svakodnevnim stvarima koje su poticale njihovu depresiju, i kako je traženje pomoći kroz molitvu, lijekove i profesionalno savjetovanje postalo njihov dnevni oslonac.

U tom sam trenu osjetila kao da me Isus opet „pogurnuo“, počela sam čitati Psalme te sam naišla na slijedeće retke:

„No tebi se molim, Jahve,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši
po svojoj vjernoj pomoći!

Izvuci me iz blata da ne potonem,
od onih koji me mrze izbavi me –
iz voda dubokih“ (Psalmi 69,14-15).

To blato o kojem se govori se skorilo na nama, zapeli smo u njemu te nam je teško osloboditi ga se. Ono je nešto što nas okružuje, prekriva i jede. Nije lako samo ga očistiti i ukloniti.

Ono je nešto iz čega ne možemo sami izaći. Moramo potražiti pomoć izvana.

Tada na scenu dolazi Isus.

On nas može izbaviti. Bilo to posredstvom nekog duhovnog otkrića, profesionalnog savjetovanja ili lijekova, On ne želi da budemo zatočeni na mjestu punom neprestanog nemira, brige i tuge.

Prijatelji, počujte me kada vam kažem da nema srama u traženju pomoći za depresiju i tjeskobu.

Ponekad je to samo kratki predah koji vam da priliku da osjetite ponovnu radost. Ponekad je to duži put na kojem nas Isus izbavlja od naših problema tako što nam daje priliku za savjetovanje i liječenje.

Ako ste se molili, tražili biblijsku mudrost, a osjećate se da bi vam najbolje bilo da potražite pomoć onda to i učinite.

Bog neće dopustiti da tjeskoba i depresija pobjede ako Mu dopustimo da nam pomogne i pobrine se za nas.

No prvo se Njemu moramo obratiti i pitati Ga. Trebamo učiniti taj prvi korak. Nakon toga dolazi razgovor s prijateljima ili obitelji te traženje profesionalne pomoći. Ta zajednica prijatelja i profesionalaca kojima vjerujemo može biti korak koji je potreban našem zdravlju.

Najvažnije je da vjerujete u Isusovo obećanje da će nas izbaviti. On nas može i hoće izbaviti kroz molitvu i kroz vjeru u Njega tako što će nam dati baš ono pravo uho koje će nas saslušati ili točno određenu kombinaciju lijekova i savjetovanja.

Utješno je znati da čak i medicina može biti upotrijebljena i blagoslovljena u Božjoj Riječi. Uzmite slijedeći primjer.

„Izaija naloži: »Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na čir i on će ozdraviti.«“ (2 Kraljevima 20,7).

Budući da sam potražila pomoć od liječnika te sam počela uzimati male količine antidepresiva, život mi je počeo imati više smisla te se osjećam bolje. Magla se raščistila, a moj nemirni um se smirio. Ne zamaram se malim stvarima tako da imam energije za ono što je važno.

Mogu zagrliti moju dječicu bez straha da se okomim na njih i ne moram se bojati živčanog sloma zašto što nisam uspjela pripremiti savršene poklon-vrećice za djecu koja dolaze na maškare. Lakše mi je zaspati, ne hodam besciljno po kući te više uživam u svom suprugu i djeci.

Ne znam koliko ću dugo uzimati lijekove, ali za sada se više osjećam kao „ja“ te nemam osjećaj kao da tonem.

Naravno da postoje loši dani, ali dobri dani su u većini.

Prijatelji, ako patite od bilo kakvih simptoma tjeskobe i depresije, nemojte se ustručavati upitati Isusa i liječnika za pomoć.

Vaš vas svakodnevni život čeka da mu se vratite.

„Isuse, molim te da nas izbaviš iz gustog blata tjeskobe i depresije. Sakrij Svoje lice od naših grijeha i ukloni bezakonje. Daj nam čisto srce, o Bože, i obnovi nam duh. Nemoj nas odbaciti od Sebe i nemoj nam oduzeti Svoga Svetog Duha. Ponovno probudi u nama radost Tvog spasenja te nas pomiluj u Svom darežljivom Duhu. Isuse, hvala ti što si nam dao dobre liječnike i moderne lijekove kako bi nam olakšao liječenje. Gospodine, vodi nas i upravljaj na putu izbavljenja koji si pred nama stvorio. Vjerujemo Ti i znamo da si vrijedan svake hvale. U Ime Isusovo, Amen.“

Autorica: Kristin Funston; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com

Reci što misliš