Plače li Isus zbog ovoga danas nad tobom?

Isus je ušao u Jeruzalem na magarcu. Ja sam ulazi u grad New York u Chevroletu. Isus je došao u Jeruzalem s Masinske Gore. Ja sam došao u grad New York premo mosta Georgea Washingtona.

”Kad se približi te ugleda grad, zaplaka nad njim… ” (Lk 19,41).

Krist nije plakao nad Jeruzalemom iz istog razloga iz kojega sam ja plakao nad gradom New Yorkom. Svakako, Isusova briga za njihove problem bila je veća nego naša, ali nešto drugo je njega daleko više nagonilo zaplakati.

Isus je plakao nad onim što ljudi nisu učinili. Oni nisu došli k Njemu da bi riješili probleme grada. Plakao je jer Ga nisu prepoznali. Isus ih je nazvao ”pokvarenim i preljubničkim naraštajem”. On je znao da je grad pun kostiju mrtvaca prekrivenih krečem. Znao je da je grad pun rastava, ubojstava, gramzljivosti, krađa, neposluha roditeljima i neprirodnih veza. Znao je da su ulice pune ljudi koji više vole svoja zadovoljstva nego Boga i dau mnogi puni požuda.

On je znao što se događa i u vjerskim krugovima – sve u ime Boga. Licemjeri, farizeji, hram mjenjača novca – mnoge su obmanjivali. Dom molitve pretvorio se u razbojničku i lopovsku pećinu.

Znao je sve o bludnicama, o alkoholičarima koji su ovisili o čaši, o neposlušnim  trgovcima s nepravednim vagama, o nepoštenim posuđivačima novca, o pokvarenim sucima, o bogohulnoj svjetini koja se izrugivala.

Ali to nisu bile stvari zbog kojih je Spasitelj plakao! On je plakao nad onim što nisu učinili – nad onim što nisu vidjetli – nad onim što nisu znali!

”Kad bi ti u ovaj dan priznao ono što ti je za mir! Ali je sada sakriveno tvojim očima” (Lk 19,42)

Svjetina koja je klicala mislila je da on plače od radosti zbog svih onih njihovih hosana! Vjerojatno su ga vidjli kako glasni i očajnički plače te rekli: ”Pogledajte, svladan je dobrodošlicom koju mu je ovaj grad priredio. Svladan je do suza. Vjerojatno je to zbog ovih palminih grana kojima ga pozdravljamo i haljina koje prositremo po njegovu putu. To su suze trijumfa.”

Ne, uopće ne! Isusovo srce je bilo slomljeno zbog duhovne sljepoće svuda oko njega. U ono vrijeme dok im je bio blizu, on je toliko toga želio za njih učiniti, ali nisu vjerovali! Obećao im je odmor, ali su oni i dalje hodali u svojoj tjeskobi i nemiru! Obećao im je mir, ali su oni više voljeli živjeti u razmiricama. On im je želio biti pastir, ali su oni lutali kao ovce bez pastira. Bili su žedni i gladni, ali nisu dolazili k njemu ih on napoji i nahrani.

Kakva tragedija! Odgovor na svaki problem svake osobe u onog gradu bio je upravo usred grada, ali oni to nisu iskoristili! Njegove riječi nisu uzeli za ozbiljno! Ono što je on nudio nisu prihvaćali! Došao je k svojima, ali ga njegovi nisu prihvatili!

Autor: David Wilkerson