Kako pobijediti neprijatelje naše duše?

TKO SU NAŠI NEPRIJATELJI?

Jedno od najvažnijih pitanja za svakoga od nas glasi: Jesam li se izmirio s Bogom? Ako nisi, onda si u ratu s Njim, a to nije nimalo ugodna pozicija. Cijelo čovječanstvo je u ratu s Bogom, jer je rođeno grešno i odvojeno od Njega. Bog je odlučio ne gledati na prošlost, nego je dao svoga Sina Isusa da svatko tko vjeruje u Njega dobije oproštenje grijeha i da se izmiri s Njim. Pokaj se za svoje grijehe i vjeruj u Krista, i na taj način izmirit ćeš se s Bogom. Nema ništa ljepše od toga, vjeruj mi. Živjeti u miru s Bogom najljepši je život.

Međutim, ako si se izmirio s Njim, na sebe si navukao nove neprijatelje i ušao si s njima u rat. Naši neprijatelji nisu ljudi, i ne borimo se protiv krvi i mesa. Imamo tri neprijatelja: Sotonu, ovaj svijet i našu staru prirodu. U ratu smo sa Sotonom koji je Božji neprijatelj, kao i neprijatelj svih vjernika. Iako je naspram Gospodina, Sotona samo mrva, ipak je neprijatelj kojeg ne smijemo zanemariti. Pokosio je mnoge, i radi na tome da uništi i tebe, bilo da ti to vidiš ili ne. Ti ga ne možeš uništiti, niti mu možeš zgaziti glavu, ali mu se možeš oduprijeti. Drugi neprijatelj je ovaj svijet. Kada kažemo ovaj svijet mislimo na ovaj bezbožni sustav koji ne priznaje Boga, i koji uništava sve ono što je moralno i Bogom dano. Ovaj svijet je veliki neprijatelj, jer nam nudi sve i svašta kako bi nas odvukao od vjere. I tvoj treći, a možda i najveći neprijatelj si TI sam! Da, dobro si pročitao, to si ti. Odnosno tvoja stara, Adamova, grešna priroda. Ona je još uvijek u tebi, i premda svrgnuta sa vlasti, ipak je oštra opozicija. Ova su tri neprijatelja sada u ratu s tobom. Otvara se sljedeće pitanje: Što učiniti i kako im se oduprijeti? Božja riječ na to ima odgovor.

Čitajući 2. Ljetopisa 20,1-30 možemo vidjeti jednu situaciju koja se dogodila za vrijeme judejskog kralja Jošafata. I ono što možemo primijetiti u ovom dijelu jest sljedeće:

GRIJEH, ISKUŠENJA I NEVOLJE DOLAZE U NAŠ ŽIVOT

2. Ljetopisa 20,1-2

Kada bismo se vratili samo jedno poglavlje unazad, vidjeli bismo da je Jošafat učio mnoga dobra djela, i da je u svim mjestima postavio suce koji su trebali suditi pravedno i po Božjem zakonu. Činio je dobro i živio je Bogougodno. Početak ovog dijela kaže: „I dogodi se poslije toga…“ Nakon što je učinio ove dobre stvari, na kralja Jošafata i njegovu zemlju došli su neprijatelji. Zašto sad ovo? Možemo se pitati zašto je Bog ovo dozvolio, a možemo i očekivati da će Jošafat Bogu uputiti isto pitanje. Međutim, on je odgovorio potpuno drugačije. Nekada zbog nekih naših grijeha i pogrešnih odluka dolaze posljedice na naš život, ali nije uvijek tako. Nekada možemo živjeti posvećenim životom, poslušni Božjoj riječi, ali da u naš život ipak dođu nevolje, problemi i teška iskušenja. Zašto? Bog dobro zna zašto to dozvoljava, ali je uvijek na našu korist. Ovo veliko mnoštvo naroda napalo je Judeju i kralja Jošafata. Bilo ih je mnogo, toliko mnogo da su ih mogli sravniti sa zemljom. Nekada i u naš život dolaze situacije, nevolje, problemi, iskušenja koji prijete da će nas sravniti sa zemljom. U tim situacijama djelujemo vrlo slabo. I baš nas tada Bog želi nešto naučiti.

POTEŠKOĆE NAS PRIBLIŽAVAJU GOSPODINU

2. Ljetopisa 20,3-12

Od Jošafata smo mogli očekivati svašta, ali on je učinio jednu vrlo važnu stvar – okrenuo je lice Gospodinu i tražio ga. Nije pobjegao kao što su to neki kraljevi učinili. Nije se sakrio. Iako mu nije bilo svejedno kada je vidio silno mnoštvo kako dolazi na njega, znao je tko je onaj koji mu može pomoći u ovoj situaciji. Kada u naš život dođu grijeh, iskušenja i nevolje, što onda radimo i kako se ponašamo? Povlačimo li se, sakrivamo ili bježimo? Ono što bismo trebali učiniti jest okrenuti naše lice Gospodinu i potražiti ga cijelim srcem. Recite mu: „Gospodine, tražim te!“

Dalje piše da je oglasio post. Koliko je samo u današnje vrijeme post zanemaren, a toliko je silno oruđe u pobjedi nad neprijateljem. Kralj Jošafat je postio kako bi dobio savjet od Gospodina što da radi. Slijedimo njegov primjer u tome. Zatim je ustao i pomolio se Gospodinu, i u toj molitvi ga je podsjetio na ono što On jest i na ono što je On učinio u prošlosti kada im je dao ovu zemlju. Iako On zna sve savršeno, ipak mu u molitvi recite: „Gospodine, zar me nisi ti oslobodio, zar mi nisi dao moju dušu, zar me nisi uveo u zemlju meda i mlijeka, odnosno u zajedništvo sa sobom u miru i radosti!? A sada je tu grijeh, iskušenje, nevolja, i želi mi oduzeti ono što si mi dao! Zar nisi Ti taj koji mi je sve to dao!?“

I na kraju, vrhunac Jošafatove molitve jest priznanje da su i on i njegov narod nemoćni pred ovim neprijateljem, i da ne znaju što učiniti. Ovo je točka do koje nas Bog želi dovesti, da pred licem našeg neprijatelja priznamo sebi i Njemu da ne znamo što činiti i da smo nemoćni. Često mislimo da mnogo znamo i da smo dovoljno jaki, ali nam okolnosti pokažu da to nije tako. Postoje kršćani koji kažu da gaze Sotoni glavu i pobjeđuju sve demone i pakao. Nigdje u Bibliji ne piše da mi to možemo i trebamo činiti. Sotoni se treba suprotstaviti, ali je Bog taj koji će ga poraziti. Točnije, on je već poražen, ali će tek u budućnosti biti bačen u ognjeno jezero. Iako je pred Bogom ništa, ipak je činjenica da smo pred njim nemoćni ako se oslanjamo na svoju snagu i znanje. Isto je i s iskušenjima koje dolaze izvana ili iznutra. Priznajmo Gospodinu da smo nemoćni i da ne znamo što učiniti. Tada On nastupa.

KADA GA TRAŽIMO CIJELIM SRCEM, GOSPODIN ODGOVARA

2. Ljetopisa 20,13-17

Ono što dalje vidimo jest da je narod čekao, i da je Gospodin dao odgovor preko jednog proroka. Nekada je potrebno čekati, ali ako smo ga tražili cijelim srcem, On će naći način da nam odgovori – kroz svoju Riječ, kroz propovijed, kroz brata… Gospodin nam govori kao i Jošafatu da se ne bojimo, jer je to Njegov rat. Ali taman kada smo mislili da će se On boriti i da se mi možemo odmoriti, On nastavlja dalje i kaže: „Sutra izađi!“ Zašto moramo izaći ako se On bori? Bog želi da učestvujemo, da surađujemo i da napadnemo našeg neprijatelja, a onda će ga On poraziti. Nema ostajanja kod kuće i odmora, On nas želi na bojnom polju. Bog kaže da ćemo se s neprijateljem susresti kod pustinje Jeruel. Jeruel znači: Naučen od Boga. Želi nas dovesti do mjesta gdje će nas naučiti. Kada se susretnemo s našim neprijateljem, tada bismo trebali učiti od Njega.

U SLAVLJENJU JE POBJEDA

2. Ljetopisa 20,18-24

Kada je vojska krenula na bojno polje, ispred njih su krenuli oni koji su slavili Gospodina. Silno su ga slavili i dogodilo se čudo. Bog je okrenuo njihove neprijatelje jedne protiv drugih i oni su se potpuno istrijebili. Kada slavimo Gospodina, On pobjeđuje naše neprijatelje.

NAKON POBJEDE NAD NEPRIJATELJEM NAŠA DUŠA NALAZI BLAGOSLOV I MIR

2. Ljetopisa 20,25-30

Kada su pobijedili neprijatelja, pokupili su velik plijen. Kada pobijedimo našeg duhovnog neprijatelja, neko iskušenje ili grijeh, onda osjećamo blagoslov. Ono što također dolazi jesu mir i radost. Dok god gubimo od naših neprijatelja, ove stvari kojima bismo trebali biti blagoslovljeni ne vide se u svojoj punini. Ovi blagoslovi, mir i radost u našim životima postaju vidljivi svim ljudima oko nas, i to je veliko svjedočanstvo.

Odgovor na pitanje s početka glasi:

NEPRIJATELJA NAŠE DUŠE POBJEĐUJEMO:

  1. KADA SE U MOLITVI OBRATIMO GOSPODINU, I PRIZNAMO MU NAŠU NEMOĆ.
  2. KADA SMO POSLUŠNI NJEGOVOJ RIJEČI, I KADA U VJERI KRENEMO U BORBU PROTIV NEPRIJATELJA.
  3. KADA MU ZAHVALJUJEMO I SLAVIMO GA.

Vidimo u primjeru ovog kralja Jošafata kako Bog djeluje. Jošafat nije bio savršen čovjek i činio je mnoge greške, ali je ipak nastojao u svemu služiti Bogu. Mi nismo drugačiji od Jošafata. Nekada griješimo, nekada činimo dobre stvari. Stoga, slijedimo njegov primjer i činimo sve ovo što je i njemu donijelo pobjedu. Na ovaj ćemo način pobijediti neprijatelje naše duše, i osjetit ćemo blagoslov, mir i radost.

Autor: Zoran Tornjanski