Naslovnica Znanost i vjera Kada počinje ljudski život?

Kada počinje ljudski život?

Kada započinje ljudski život? Ovo pitanje zbunjuje pojedince i dijeli naše društvo. Mišljenja dolaze s desne i lijeve strane, od pro-life zagovornika i onih za abortus na zahtjev, od liječnika i pravnika, sa propovjedaonice i iz sudnice.

Kada sam nastao? Je li to znanstveno ili teološko pitanje? (1) Je li najbolje ovo pitanje ostaviti znanstvenicima, propovjednicima ili filozofima? Ovdje ćemo ispitati informacije i stajališta iz sekularnih znanstvenih izvora, kao i teoloških, ali konačni odgovor ne može imati nikakav autoritet osim ako se taj odgovor izravno ne temelji na Božjoj Riječi. Budući da je Biblija istinita, neće se suprotstavljati pravoj znanosti. Nadalje, Biblija je jedini valjani i dosljedni temelj za donošenje moralnih prosudba, budući da dolazi od Stvoritelja cijelog svijeta i svih ljudi. Svaki bi drugi temelj za procjenu bio beskorisna galama različitih, ljudskih mišljenja.

Tko je čovjek?

Život je kontinuum. Od faze rasta u maternici do rođenja, od igre kao djeteta do odrastanja, svaka životna faza milostivo prelazi u sljedeću. Život napreduje i vrijeme prolazi, kulminira smrću. Smrt, vrlo vidljiva završna točka, mnogo se lakše definira nego točka u kojoj kontinuum ljudskog života započinje.

Gdje je polazna točka? Ako je život zaista kontinuirani proces, ne možemo li se jednostavno vratiti na početak? Postoji niz mišljenja o počecima života. Mnogi kažu da život počinje začećem. Drugi snažno tvrde da život ne počinje sve do implantacije u maternicu. Drugi, pak, kažu da ljudski život počinje tek kada se prereže pupčana vrpca, kada novorođenče postaje neovisna jedinka. Kako činjenicu odvojiti od mišljenja?

Možda je bolji način da postavimo pitanje: Kada postajemo čovjek? Dakako, dijete koje sjedi u djedovom krilu ili sasvim odrasla osoba smatra se čovjekom. Je li odrasla osoba više ljudsko biće od djeteta? Naravno da nije. Nijedna razumna osoba ne smatra dijete nečim manjim od čovjeka. U kojem trenutku ovog putovanja to dijete postaje čovjek? Je li to pri začeću, negdje u toku razvoja ili rođenjem?

Proces

Prvo što se događa na putu ljudskog razvoja jest oplodnja. U trenutku oplodnje kombinira se 23 kromosoma od majke i 23 kromosoma od oca. U ovom je trenutku već određen genetski sastav pojedinca. Sada nastaje jedinstvena osoba, poznata kao zigota. No, je li ta zigota ljudsko biće?

Ta se zigota onda nastavlja dijeliti. Neke se stanice razvijaju u posteljicu i neophodne su za implantaciju. Druge se stanice razvijaju u anatomske dijelove djeteta. (2) Broj stanica ubrzano raste, i broj se mijenja kako se broj povećava. Faza u kojoj ovo ubrzano dijeljenje nakupine stanica dolazi u maternicu, naziva se blastocista. Implantacija u zid maternice obično se odvija oko šest dana nakon oplodnje. (3)

Iz razloga nejasnog medicinskoj znanosti, ponekad se masa stanica podijeli i nastaju identični blizanci. Ti blizanci se nazivaju identičnima zato što su njihovi skupovi kromosoma identični. Ovisno o stupnju razvoja u trenutku dijeljenja, blizanci mogu dijeliti određene dijelove placente, ali nastali blizanci su odvojene osobe. Ako do dijeljenja dođe između 13. i 15. dana, blizanci će zapravo dijeliti dijelove tijela, i oni su poznati kao sijamski blizanci. (Nakon tog vremena, razvoj i diferencijacija otišli su predaleko da bi omogućili uspješno razdvajanje).

Iako se nazivi faza u ovom procesu proizvoljno mijenjaju i očite su određene promjene u razvoju, pokrenuti proces od trenutka začeća kontinuirani je slijed događaja. U tom slijedu, nakupine stanica se množe i razvijaju u određene dijelove tijela s nevjerojatnom preciznošću i izuzetno niskom stopom pogreške, s obzirom na složenost promjena koje se moraju dogoditi. Međutim, ni u jednom trenutku u ovom procesu ne postoji znanstvena točka u kojoj pojedinac u razvoju jasno „postaje osoba“, ništa više od djeteta koje postaje više ljudsko biće kada hoda, govori ili ga se odvikava od dojenja. Ove promjene u zigoti, blastocisti, embrionalnom i fetalnom razvoju jednostavno su opisi anatomije, a ne prepreke u testiranju ljudskosti. Sa znanstvenog gledišta, riječi su proizvoljne i čisto način opisivanja.

Može li znanost pomoći?

Znanstvenici već desetljećima proučavaju čudesan proces iz prethodnog opisa. Promjene u obliku zametka kroz svaku fazu dobro su dokumentirane. Još uvijek ostaje pitanje, u kojem trenutku započinje ljudski život? Postoje brojni stavovi o tome. Neke od njih ćemo pregledati ovdje.

Genetska pozicija

Najjednostavniji prikaz temelji se na genetici. Oni koji drže ovu poziciju tvrde da budući da je u trenutku oplodnje stvorena genetski jedinstvena osoba, svaki ljudski život započinje oplodnjom. Zigota formirana oplodnjom razlikuje se od svih drugih stanica, a ako preživi, izrast će u osobu sa svojim vlastitim jedinstvenim skupom gena. U tom pogledu, uvjeti oplodnje i začeća su naizmjenični. Dakle, ovo gledište kaže da život započinje začećem.

Ponekad se kao dokaz protiv ove pozicije koristi fenomen blizanaca. Sve do otprilike 14 dana postoji mogućnost da će se zigota podijeliti i stvoriti blizance. Oni koji se protive genetskom gledištu kažu da do mogućeg trenutka razdvajanja blizanaca ne postoji jedinstvenost zigote, kao ni ljudskost niti osobnost. Postavljaju pitanje da ako je zigota u trenutku oplodnje individualna „osoba“, koja je onda priroda te „osobnosti“ u slučaju da se zigota podijeli u dvije osobe?

Još jedan prigovor ovom gledištu jest činjenica da se mnoga oplođena jajašca nikada uspješno ne implementiraju. Procjenjuje se da 20–50 posto jajašaca umire ili se spontano pobaci. (4) Stoga, oni koji podižu taj prigovor smatraju da, budući da postoji toliko veliki broj zigota koje se nikad potpuno ne razviju, te zigote nisu pravo ljudsko biće.

Međutim, ni jedan se od tih prigovora ne može lako podržati. Prigovor u vezi blizanaca pada u vodu kada se uzme u obzir problem u slučaju tzv. sijamskih blizanaca. U tom slučaju, zigota se ne razdvaja u potpunosti, i djeca se rađaju spojena, te često dijele određene tjelesne organe. Ipak, oba blizanca imaju različite osobnosti i odvojene su osobe. Ovdje „osobnost“ očito nije mogla biti dana nakon što su blizanci nastali budući da proces još nije završio.

Drugi prigovor, visoka stopa izgubljenih zigota, također nije logičan. Pojava spontanog pobačaja ne znači da izgubljene zigote nisu u potpunosti ljudska bića, jednako kao što ni razvoj neke smrtonosne bolesti kod djeteta ne čini dijete odjednom manjim ljudskim bićem.

Gledište implementacije

Sve glasnije gledište danas odnosi se na implementaciju blastociste u sluznicu maternice. Ovaj proces implementacije započinje šestog dana nakon oplodnje i može se nastaviti sve do devetog dana. Neki sada sugeriraju da se sve do tog vremena zigota ne može nazivati ljudskim životom. Međutim, postizanje implementacije ne čini pojedinca više ljudskim bićem; nego implementacija znači da će pojedinac preživjeti s većom vjerojatnošću.

Zanimljivo je da je popularnost ovog gledišta dovelo do nekih promjena u tome kako se definira začeće. Sve do nedavno, začeće je bilo sinonim za oplodnju. Ustvari, u 26. izdanju Stedmanovog medicinskog rječnika, začeće se definira kao „čin začeća ili trudnoća; oplodnja jajne stanice (jajašca) pomoću spermija da bi se formirala vidljiva zigota.“ (5) Začeće se definira kao vrijeme oplodnje.

Međutim, nešto se zanimljivo dogodilo u sljedećih pet godina. U 27. izdanju Stedmanovog medicinskog rječnika, začeće se definira na sljedeći način: „Čin začeća; implementacija blastociste u sluznicu maternice.“ (6) Zapazite da je sada implementacija definirani trenutak začeća. Znanstvena zajednica je samovoljno, bez ikakvog znanstvenog opravdanja, redefinirala polazišnu točku života.

Prema izmijenjenom gledištu, zigota koja je stara manje od devet dana, a implementacija još nije završila, ne smatra se životom. Ako stanica nije živa, nikako ne može biti ljudsko biće. Ova je promjena u potpunosti bila proizvoljna, jer nije bilo temeljne promjene u razumijevanju razvojnog procesa koji bi ovu izmjenu učinio nužnom.

Nova bi definicija, međutim, imala veliki utjecaj u političkom, etičkom i moralnom području. Osobno i zakonito donošenje odluka po takvim pitanjima kao što je istraživanje embrionalnih matičnih stanica, kloniranje i tzv. „pilula za dan poslije“ izravno ovisi o valjanosti definicije. Ako blastocista prije implementacije nije stvarno živa, može biti uništena bez ikakve krivnje prije šestog do devetog dana, jer se „začeće“ još nije dogodilo.

Embriološko gledište

Embriološko gledište smatra da ljudski život započinje 12–14 dana nakon oplodnje, vremenskog perioda nakon kojeg identični blizanci ne bi nastali. (Embrij se može odnositi na dijete u razvoju u dva do tri tjedna nakon oplodnje ili slobodnije u svim fazama od zigote do fetusa.) Smatra se da ne postoji nikakva individualnost, pa stoga ni ljudskost dok god postoji mogućnost da nastanu blizanci. Ovdje početna zigota nije ljudsko biće i ne posjeduje nikakav aspekt „osobnosti“. Kao što smo ranije naveli, ovakvo mišljenje pada u vodu zbog nedostatka dokaza. Naime, ne može se poreći činjenica da su spojeni (sijamski) blizanci različite osobe; njihova ljudskost se ne uklanja zbog činjenice da imaju zajedničke dijelove tijela.

Neurološko gledište

U ovom gledištu, ljudski život započinje kada se mozak fetusa razvije dovoljno da generira prepoznatljiv uzorak na elektroencefalogramu (EEG). Ovdje se pretpostavlja da se ljudskost postiže kada mozak sazrije do mjere u kojoj su se razvili odgovarajući nervni putovi. (7) Ova točka postiže se oko 26 tjedana nakon oplodnje. Nakon što je postignuta ova razina sazrijevanja, fetus po svoj prilici može sudjelovati u mentalnim aktivnostima koje su u skladu s ljudskim bićem.

Drugi imaju drugačije gledište neurološkog sazrijevanja i sugeriraju da ljudski život započinje s oko 20 tjedana trudnoće. Ovo je vrijeme kada je formiran talamus, dio mozga koji je smješten u centru. Talamus je uključen u obradu informacija prije nego što informacije dođu do kore velikog mozga i također je dio složenog sustava neuronskih veza koje igraju ulogu u svijesti.

Te razlike su proizvoljne. Mozak u razvoju pokazuje neku električnu aktivnost prije 26-tog tjedna. Jednako se tako može tvrditi da svaka moždana aktivnost predstavlja ljudskost.

Ekološko gledište

Zagovornici ekološkog gledišta smatraju da fetus postaje čovjek kada dosegne razinu sazrijevanja u kojoj može postojati izvan majčine utrobe. (8) Drugim riječima, fetus je ljudsko biće kada može živjeti odvojeno od svoje majke. Ovdje ograničavajući faktor obično nije neurološki razvoj, nego stupanj sazrijevanja pluća.

Ovo gledište ljudskosti predstavlja vrlo zanimljiv problem. Problem je u tome da smo u posljednjem stoljeću postajali ljudska bića sve ranije. Ovdje nije pitanje stvarnog stadija razvoja fetusa. Ograničavajući faktor je trenutno stanje medicinske tehnologije. Na primjer, prije nekih 20 godina starosna sposobnost za život prijevremeno rođenog fetusa bila je s oko 28 tjedana; danas je s oko 24 tjedna. Dakle, u ovom gledištu, sam čovjek prema razvoju tehnologije može odrediti ljudskost koja prije nije postojala!

Gledište rođenja

Neki smatraju da ljudski život započinje tek u trenutku kada se dijete rodi. Ovdje je dijete ljudsko biće kada se pupčana vrpca prereže, a dijete preživi na temelju ispravnog funkcioniranja pluća, krvožilnog sustava itd.

Nedostatak ovog mišljenja je da čak i nakon rođenja, dijete nije istinski neovisno od svoje majke. Bez nečije brige, dijete bi jako brzo umrlo nakon rođenja. Ova navodna „neovisnost“ itekako je proizvoljan koncept.

Ostala gledišta

Postoje još neke točke gledišta u vezi početka ljudskog života. Neki sugeriraju da je fetus ljudsko biće kada ga majka može osjetiti kako se miče u maternici. Drugi kažu da ljudski život počinje kada dijete uzme svoj prvi dah. Francis Crick, jedan od zaslužnih za otkriće strukture DNK, kaže da se dijete ne bi smjelo proglasiti „ljudskim bićem“ sve do trećeg dana nakon rođenja. (9)

Postoje jasno značajne razlike u načinu na koji znanstvena zajednica gleda na početak života. Nema očitog konsenzusa među znanstvenicima u vezi početka ljudskog života. Dakle, može li nam znanost stvarno pomoći u odgovoru na ovo pitanje? Možda znanost po svojoj prirodi nije u stanju izravno se baviti ovim problemom. Scott Gilbert, doktor filozofije, profesor biologije na Swarthmore College, bilježi: „Ako netko ne vjeruje u ‘dušu’, onda ne treba vjerovati u trenutak udahnjivanja duše. Trenuci oplodnje, gastrulacije, neurulacije i rođenja su promjene u postupnom postajanju onoga što znači biti čovjek. Iako netko može imati određeno uvjerenje u to kada embrij postaje čovjek, teško je takvo uvjerenje opravdati isključivo putem znanosti.“ (10)

Ako nije znanost, što je onda?

Ako nam znanost ne može dati odgovor, postoji li onda neko drugo mjesto gdje trebamo tražiti? Kao kršćani, trebamo tražiti odgovor u Bibliji, Božjoj Riječi, i vidjeti postoji li rješenje za ovu dilemu.

Psalam 139,13-16

Možda je najčešće citirani dio Pisma na ovu temu Psalam 139,13-16:

„Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u utrobi majke moje. Hvalit ću te što sam strahovito čudesno sazdan; čudesna su djela tvoja i duša moja dobro to zna. Kosti moje od tebe ne bijahu skrivene dok sam stvaran u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Zametak moj već gledahu oči tvoje, i u knjizi tvojoj svi ovi udovi bijahu zapisani; dani su mi određeni dok još nijednog od njih ne bijaše.“

Ovdje čitamo o tome kako je Bog poznavao psalmistu dok je još bio nedovršen, dok je nastajao u tajnosti, na mjestu nevidljivom ljudskim očima. Uporaba osobnih zamjenica u ovim stihovima pokazuje da se zaista radi o osobi prije rođenja. R.C. Sproul primjećuje: „Pismo pretpostavlja kontinuitet života prije rođenja i nakon rođenja. Isti jezik i iste osobne zamjenice koriste se jednako u obje faze.“ (11)

Jeremija 1,4-5

„I dođe meni riječ Gospodnja govoreći: Prije no što te sazdah u utrobi, poznadoh te; i prije no što izađe iz krila materina, posvetih te; postavih te za proroka narodima.“

Ovdje Bog govori Jeremiji da ga je odvojio prije nego što je bio rođen. To bi značilo da je postojala osobnost prije Jeremijinog rođenja. Stih čak pokazuje da je Bog smatrao Jeremiju osobom i da ga je poznavao prije nego što ga je oblikovao. Sproul ukazuje: „Čak i oni koji se ne slažu da život započinje prije rođenja priznaju da postoji kontinuitet između djeteta koje je začeto i djeteta koje je rođeno. Svako dijete ima prošlost prije rođenja. Pitanje je sljedeće: Je li ta prošlost bila osobna ili je bila neosobna s osobnošću koja započinje tek rođenjem?“ (12)

Psalam 51,5

Ovaj se stih često koristi kao primjer da ljudski život počinje začećem. A glasi:

„Evo, u bezakonju sam sazdan, i u grijehu me zače majka moja.“

Najčešće tumačenje ovog stiha jest da autor, David, vidi da je grešan, čak i u vrijeme kada je začet. Ako nije bio osoba, onda znači da nije mogao imati nikakvu osnovu za moral. Samo „ljudskost“ koja se javlja u trenutku začeća omogućila bi Davidu da posjeduje grešnu prirodu u tom trenutku.

Život prije rođenja

Ovi stihovi otkrivaju da postoji osobnost prije rođenja. Osobna priroda stihova u Bibliji pokazuje kako Bog gleda na nerođeno dijete. Još jedan tekst koji se često koristi kao dokaz ljudskosti fetusa nalazi se u Luki 1,39-44:

„A onih dana Marija usta i žurno pođe u Gorje, u grad Judin. I uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. I dogodi se, kad Elizabeta začu Marijin pozdrav, da zaigra čedo u njezinoj utrobi. I Elizabeta se napuni Duhom Svetim pa povika snažnim glasom i reče: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Pa odakle mi to da k meni dođe majka Gospodina mojega? Jer, gle, čim glas tvog pozdrava dođe do mojih ušiju, zaigra mi od veselja čedo u utrobi.“

U ovom odlomku čitamo o susretu Marije, Isusove majke, i Elizabete, njezine rođakinje, majke Ivana Krstitelja. Ovdje Elizabeta opisuje život u svojoj utrobi kao „čedo“, to jest dijete. Božja nadahnuta Riječ navodi Elizabetinu procjenu da je Ivan „zaigrao“ u utrobi zbog Isusove prisutnosti. Neki pokušavaju odbaciti tu priču kao čudo, tvrdeći da se ne odnosi na osobnost nerođenih. Ipak, Božja Riječ opisuje ovo nerođeno dijete kao sposobno iskazivati radost u prisutnosti svoga Spasitelja.

Jesu li nerođeni manje vrijedni?

Neki ističu da u Izlasku 21,22-24 sam Bog smatra da je život nerođenog manje vrijedan od života odrasle osobe.

„Kad se ljudi potuku pa udare trudnu ženu te ona pobaci, ali ne bude drugoga zla, taj mora biti kažnjen prema onome što mu ženin muž nametne. I neka plati kako suci odrede. Bude li pak drugoga zla, onda imaš dati život za život, oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu…“

Ovaj stih daje upute za rješavanje situacije u kojoj se dva muškarca potuku i slučajno udare trudnu ženu. Dvije se okolnosti ovdje navode. Prva situacija je kada žena rodi prerano i „ne bude drugoga zla“. Uobičajeno tumačenje kaže da je ovdje dijete izgubljeno zbog preranog rođenja, a sama žena ne trpi ozbiljne posljedice. Ovdje je kazna za gubitak djeteta nekakva vrsta novčane kompenzacije.

Druga okolnost je slučaj „drugoga zla“. Ovdje je uobičajeno tumačenje da žena rađa prerano, dijete umire i žena umire. Tada je kazna život za život. Budući da je u prvoj okolnosti za gubitak prerano rođenog djeteta izrečena samo novčana kazna, dok je za gubitak majke izrečena smrtna kazna, smatra se da je nerođeno dijete manje vrijedno od odrasle osobe. Dakle, ne može se smatrati da je nerođeno dijete postiglo potpunu ljudskost prije rođenja.

Međutim, nakon pobližeg ispitivanja, ovakvo tumačenje ne može biti ispravno. „Zlo“ na koje se misli u ovim stihovima može se odnositi na dijete, a ne na majku. U prvoj okolnosti, ozlijeđena majka prerano rađa dijete i nikakvo se „zlo“ ne događa djetetu. Drugim riječima, prerano rođeno dijete živi. Dakle, novčana kazna je izrečena zbog prouzročenog preranog rođenja i potencijalne opasnosti. U drugoj situaciji dolazi do prijevremenog poroda, a „zlo“ koje slijedi je smrt djeteta. Ovdje je kazna život za život. Dakle, Biblija ne kaže da je život nerođenih manje vrijedan od života odraslih osoba.

John Frame, u knjizi Medicinska etika, kaže sljedeće: „Ništa u Pismu čak niti izdaleka ne sugerira da je nerođeno dijete od trenutka začeća išta manje od ljudskog bića“ (13) Ovdje začeće znači nagovještaj vremena oplodnje.

Dakle, gdje smo mi?

Čisto znanstveno ispitivanje ljudskog razvoja od trenutka oplodnje do rođenja ne pruža eksperimentalnu metodu koja može izmjeriti ljudskost. Opisuju se i kategoriziraju faze sazrijevanja. Analiziraju se kemijski procesi i promjene u veličini i obliku. Prati se električna aktivnost. Međutim, čak i uz ovu ogromnu količinu znanja, među znanstvenicima ne postoji konsenzus o tome kada na ovom čudesnom slijedu događaja embrij (zigota, fetus ili dijete, ovisno o tome koga se pita) postaje čovjek.

Znanost, međutim, otkriva zamršen razvojni kontinuum od oplodnje, preko sazrijevanja, do rođenja djeteta. Svaka faza glatko teče u sljedeću uz bezbroj detaljnih embrioloških promjena, nakon čega slijedi rast organa i fino podešen razvoj uz preciznu koreografiju. Što više učimo o procesu, otkrivamo da je sve više zadivljujuće složen.

Život započinje začećem

Iako nam znanost pokazuje predivan kontinuitet razvoja života u svim fazama, znanost nije u stanju definirati početak ljudskosti. Međutim, imamo dovoljno informacija u Bibliji koje nam daju odgovor po ovom pitanju.

Biblija sadrži brojne stihove koji se odnose na nerođene. (14) Svaki puta kada Biblija govori o nerođenima, govori o stvarnoj osobi, živom ljudskom biću koje već postoji. Svi ti stihovi, unutar konteksta, pokazuju da Bog nerođene smatra ljudima. Jezik teksta ih neprestano opisuje kroz osobne termine.

Budući da Biblija tretira te nerođene osobe kao prave osobe, i budući da je razvoj osobe kontinuum s definiranim početkom u trenutku oplodnje, logična točka u kojoj osoba postaje ljudsko biće jest upravo na tom početku. Odgovor je da život započinje pri začeću (koristeći stariju definiciju pojma, koja je sinonim za oplodnju). Iskreno, nema drugog zaključka ni iz Pisma, ni od znanosti.

Koje su implikacije tog zaključka? Zašto je to važno? Vrlo jednostavno, status zigote/embrija/fetusa je središte mnogih pitanja s kojima se susreće naše društvo. Najočitiji problem u tom pogledu jest abortus. Ako je zigota ljudski život, onda je abortus ubojstvo. Isto se može reći i za pitanja oko embrionalnih matičnih stanica. Ako je embrij ljudsko biće, onda je njegovo uništenje ubojstvo, bez obzira koji se altruistični razlog daje kao opravdanje. Etika kloniranja zahtijeva razmatranje koncepta ljudskosti i vremena njezinog početka. Nečije prihvaćanje ili odbacivanje kontroverzne pilule za dan poslije temelji se na određivanju toga kada ljudski život započinje. (15)

Kompleksna pitanja možda nemaju jednostavna rješenja, ali kada se ispitaju objektivno u svjetlu Božje Riječi, bez predrasuda i drugih motiva, Božja istina otkriva prave odgovore. Znanost nam može dati bolje razumijevanje svijeta kojeg je Bog stvorio, a ono što vidimo u Božjem svijetu slagat će se s istinom koju čitamo u Božjoj Riječi. Ne usuđujemo se igrati igru riječi s ljudskim životom kako bismo opravdali osobne interese. Biblija ne pruža nikakve stvarne izgovore ili prebjege koji nas isključuju od načela da je Bog stvorio ljudska bića na svoju sliku, dizajnirao ih da se reproduciraju prema svojoj vrsti, i poslao Isusa Krista u svijet kao ljudsko biće da umre za sve nas, čime je pokazao neprocjenjivu ljubav koju naš Stvoritelj ima za svaki ljudski život.

Autor: Tommy Mitchell; Izvor: Biblija i znanost/answersingenesis.org

(1) Ovaj članak ne obuhvaća odgovor na pitanje: „Što je život?“. Postoji nekoliko izvrsnih izvora koji se bave tom temom: James Stambaugh, “‘Life’ According to the Bible, and the Scientific Evidence,” TJ 6, no. 2 (1992): 98–121, online at www.answersingenesis.org/tj/v6/i2/life.asp; and Jonathan Sarfati, “The Fall: A Cosmic Catastrophe,” www.answersingenesis.org/docs2005/0221plant_death.asp.

(2) Ovaj proces, nazvan diferencijacija, je proces kojim stanice u diobi postupno postaju međusobno drugačije.

(3) Naziv ubrzanog dijeljenja nakupine stanica nastavlja se mijenjati kako se mijenjaju veličina i oblik, uz naziv embrij koji mu se dodjeljuje oko tri tjedna nakon oplodnje. Pojam fetus koristi se oko osmog tjedna razvoja.

(4) Christian Answers Net, “Does Life Begin Only When the Embryo Implants?” www.christiananswers.net/q-sum/q-life014.html.

(5) Stedman’s Medical Dictionary, 26. izdanje (Baltimore: Williams & Wilkins, 1995), str. 377.

(6) Stedman’s Medical Dictionary, 27. izdanje (Baltimore: Williams & Wilkins, 2000), str. 394.

(7) H.J. Morowitz and J.S. Trefil, The Facts of Life: Science and the Abortion Controversy (New York: Oxford University Press, 1992).

(8) Scott Gilbert, “When Does Human Life Begin?” Developmental Biology 8e Online, 8e.devbio.com/article.php?ch=21&id=7.

(9) Mark Blocher, Vital Signs (Chicago, IL: Moody Press, 1992), str. 91.

(10) Gilbert, “When Does Human Life Begin?”

(11) R.C. Sproul, Abortion: A Rational Look at an Emotional Issue (Colorado Springs, CO: NavPress, 1990), str. 53–54.

(12) Ibid., str. 55.

(13) John Frame, Medical Ethics (Phillipsburg, NJ: Presbyterian and Reformed Publishing Company, 1988), str. 95.

(14) Vidi također Postanak 25,21–23; Izaija 45.

(15) David Menton, “Plan B: Over-the-Counter Abortion?” Answers in Genesis, www.answersingenesis.org/articles/am/v2/n1/plan-b.

NAJNOVIJI ČLANCI