Majka je poderala sinov test iz matematike, a na Facebooku je objavila post u kojem je objasnila zašto je to učinila.
Više nego ikada prije, djeca su danas pod velikim pritiskom da budu što bolja u školi. Na njih se svaljuje velika odgovornost, ali i velik pritisak; od nebrojenih zadaća, stranica i stranica matematike, lektire, testova, provjera, raznih projekata i izrađivanja prezentacija. Zaista nije čudno kada dijete to više ne može podnijeti.
Ako si je dijete postavilo previsoku ljestvicu, ako su mu roditelji usmjereni na to da bude odlikaš u svemu ili ga okolina pritišće, onda ništa manje od petice ne dolazi u obzir, pogotovo kada je riječ o standardiziranom testiranju.
Na svu sreću, postoje i roditelji kao što je Jenn Kish koji se ne uklapaju u taj uski i tijesni okvir uramljivanja savršenih ocjena svojeg djeteta nego se ponose istinskim postignućima svog djeteta.
Nakon što je njezin 10-godišnji sin dobio 89% na testu iz matematike za koji je jako učio, Jenn nije mogla podnijeti suze koje su mu ispunile oči zbog običnog broja koji mu je nabio osjećaj manje vrijednosti.
VIDI OVO: Živcirate li se zbog loših ocjena vašeg djeteta? Pročitajte priču ovog oca!
Donosimo Facebook objavu Jenn Kish koja jasno odražava njezinu osobnost, integritet, strast i ljubav prema Isusu i ljudima:
„Danas sam dala svom 10-godišnjem sinu test iz matematike. Trebalo mu je gotovo sat vremena, iskoristio je 4 probna papira. Svaki je zadatak rješavao s potpunom koncentracijom. I tada je duboko udahnuo i dao mi da ga ocjenim.
Brzo sam ga ocijenila, a rezultat je bio 89%. Rekla sam mu da je to 4-5. Njegove su se oči odmah ispunile suzama. Dao je sve od sebe, ali ni to nije bilo za peticu.
Pogledala sam u njega, a tada sam pogledala u test. Poderala sam ga na pola.
Moj predivni dječak je odličan u kuhinji. On bez problema može skuhati obrok za cijelu obitelj.
On savršeno spaja i popravlja stvari kao da je već prošao škole i škole za to.
On je osnivač debatnog kluba majki i sinova (sada sam to izmislila) – može me uvjeriti da radimo stvari koje mi nikada nisu bile ne pameti.
Moj je dječak urnebesan. On nas uvijek nasmije kada sjednemo zajedno jesti.
Moj je dječak osjetljiva duša. On je drag i nježan kada je to potrebno.
Moj je dječak marljiv. On će raditi na nečemu dok to ne bude najbolje što može biti.
Mog dječaka NE definira ocjena na njegovom testu iz matematike.
Kada sam poderala taj test, pogledala sam ga i rekla mu da sam ga promatrala. Da sam vidjela da je dao sve od sebe, da je jako pozorno rješavao svaki problem i sve iznova provjeravao dok nije bio siguran u odgovore. Gledala sam ga kako briše redove u koje nije bio siguran. Gledala sam ga kako svaki atom truda ulijeva u taj test.
I rekla sam mu da nikada nisam bila ponosnija na njega.
Djeca su mnogo više od rezultata testova. Ona su mnogo više od bilo kakve brojke. Ona je mnogo više od tog kalupa u kojih ih pokušavamo silom utrpati.
Škola je važna, obrazovanje je važno – ali nije najvažnije.
Više me brine kako će se on ponašati prema drugima, kakav mu je integritet i kako služi Isusa nego koliku će ocjenu dobiti.
Više me brine kako će naučiti koristiti svoje sposobnosti da bi u budućnosti zarađivao za svoju obitelj.
Više me brine osobnost koju gradimo nego nego zadaci dijeljenja.
Naša djeca trebaju imati priliku pokazati nam u čemu su dobri, pogotovo u ranim godinama.
Bila sam šokirana pritiskom koji je osjećao zbog ocjene na testu. Nikada nisam ni zamišljala suze razočaranja iz njegovih očiju. Divim se njegovoj ambiciji i želji da uspije.
Nikada se nisam više ponosila sa 89% na testu iz matematike.
Izvor: Faithit.com
