Zamislite dijete od osam godina koje ne zna nijednu riječ. Ne zna što znači zagrljaj. Ne zna kako izgleda kada ga netko pogleda s ljubavlju. Ne zna čak ni da je dijete.
Upravo tako su policajci i socijalni radnici zatekli jednog dječaka u ruralnom dijelu Tajlanda – kako hoda na sve četiri i laje poput psa. Jer to je bio njegov jedini oblik komunikacije.
Dok su druga djeca njegove dobi učila čitati i igrati se, on je odrastao zatvoren u kolibi, izoliran od svijeta, bez hrane, vode, obrazovanja – i bez ijednog traga ljudske nježnosti. Njegovo jedino društvo bili su psi. Životinje koje su mu, u odsustvu obitelji i ljubavi, postale jedini uzor.
Spasenje iz tame
Policija je dječaka pronašla u nehumanim uvjetima – u trošnoj kući, s majkom (46) i bratom (23), oboje ovisnici o drogama. Dijete nije govorilo, nije razumjelo riječi, već je reagiralo lavežom i ponašanjem nalik životinjama. Bio je izgubljen u vlastitom svijetu.
Aktivistica za prava djece Pavina Hongsakul i lokalna škola digli su uzbunu kada su shvatili da dječak nikada nije pohađao nastavu. Jedini put kada ga je majka dovela u školu bilo je kako bi podigla državnu naknadu za obrazovanje, koju je potom zadržala za sebe.
“Srce mi se slomilo kad sam ga prvi put vidjela. Samo je lajao. Nije znao ništa drugo”, rekla je Hongsakul.
Kad obitelj zakaže, a sustav šuti
Susjedi su prijavili da su viđali majku kako prosi, dok su vlastitu djecu upozoravali da se ne približavaju toj kući. Bez higijene, bez riječi, bez igre – jedino što je poznavao bili su psi. Njihovo ponašanje oblikovalo je njegov svijet.
Sada je dječak smješten u dječji dom pod nadzorom vlasti. Stručnjaci najavljuju da će dobiti psihološku pomoć, obrazovanje i sve potrebno za novi početak. Iako se čini kao izniman slučaj, slične priče događaju se češće nego što mislimo – osobito u siromašnim, zanemarenim sredinama.
Slučajevi koji lede krv u žilama
Iz Rusije dolazi poznata priča o „Mavkinji“, djevojčici iz Čite koja je odrastala među psima i mačkama. U Indiji su pronađena djeca koja su živjela s majmunima. U Ukrajini i Nigeriji također su zabilježeni slučajevi potpune izolacije djece, koje su zbog napuštanja od roditelja razvijale veze sa životinjama.
Najčešće se radilo o roditeljima koji su bili ovisnici, mentalno bolesni ili ekstremno siromašni. Sustavi zaštite djece najčešće su zakazivali – sve dok netko ne bi prijavio slučaj.
Što slijedi?
Za dječaka iz Tajlanda put ka oporavku tek počinje. Trebat će godine terapije, njege i sigurnosti da bi se nadoknadilo ono što nikada nije ni dobio. Njegova priča duboko dira jer pokazuje što se događa kad društvo okrene glavu.
Ne možemo promijeniti prošlost, ali možemo promijeniti budućnost. Za to dijete – i za svako drugo koje danas još uvijek čeka da ga netko primijeti.
