Na našem portalu smo objavili kako je Poljska prva i jedina zemlja koja je Isusa Krista službeno proglasila kraljem svoje države.
Iako je objava privukla veliku pozornost i tisuće dijeljenja, one ne odgovaraju pravnoj i političkoj stvarnosti. Važno je naglasiti kako se u ovom slučaju ne radi o ustavnoj odluci poljskog parlamenta, nego o isključivo religijskom i simboličkom činu Poljske biskupske konferencije, istražio je Faktograf.
Dokument pod nazivom “Jubilejski čin prihvaćanja Isusa za Kralja i Gospodina” donesen je 2016. godine. Povod je bila velika proslava 1050. godišnjice krštenja Poljske, što je referenca na povijesni događaj iz 966. godine.
Iako je svečanosti u Krakowu prisustvovao poljski predsjednik Andrzej Duda, njegov ured je tada pojasnio kako je to bio čin sudjelovanja u vjerskoj proslavi, a ne uvođenje nove državne politike.
Na internetskim stranicama Poljske biskupske konferencije naveden je sadržaj “pastirskog pisma” uz navedeni događaj, gdje se ističe da je “jubilarni čin prije svega čin vjere, koji potvrđuje izbor Krista i obvezuje nas da živimo u skladu sa savezom sklopljenim s njim”. Portal OKO press u svome je članku objasnio da su se pokreti za ustoličenje Krista kao kralja u Poljskoj pojavili u 90-im godinama 20. stoljeća, a bili su povezani s ukazanjima časnoj sestri Rozaliji Celak iz 30-ih godina u kojima je, sudeći po zapisima, Krist od poljske nacije tražio “ustoličenje”.
Pokušaj da se Isus Krist zakonski proglasi kraljem u poljskom parlamentu zapravo je propao još 2006. godine jer prijedlog nije dobio podršku većine zastupnika. U poljskom Ustavu ne postoji spomen Isusa kao kralja države. Čak su se i sami biskupi godinama opirali ovoj ideji, upozoravajući da bi proglašenje Krista kraljem Poljske bio politički čin koji bi umanjio duhovni smisao spasenja.
Da ovakvi činovi nemaju pravnu težinu u državnom uređenju pokazuje i primjer iz 2025. godine. Tada je lokalna skupština u mjestu Maków Mazowiecki pokušala proglasiti Isusa kraljem svog okruga, ali je regionalni guverner tu odluku odmah poništio. Obrazloženje je bilo jasno: za takav potez u poljskom pravnom sustavu jednostavno nema nikakvog utemeljenja.
Zbog svega navedenog, tvrdnje o Poljskoj kao državi koja je Krista proglasila svojim službenim vladarom moraju se smatrati netočnima. Riječ je o činu vjere koji potvrđuje kršćanski identitet velikog dijela društva, ali on nema nikakvog utjecaja na sekularno i političko uređenje moderne poljske države.
