Ponekad, iako se trudimo živjeti ispravno, čini se kao da Božja prisutnost izmiče. No možda sami, nesvjesno, tjeramo Duha Svetoga od sebe. Evo pet ponašanja koja nas mogu tiho odvojiti od Njega.
1. Nesvjesno zadržavanje kontrole
Volimo izgovarati: “Bože, predajem ti sve”, ali često zadržavamo jedan “zaključani prostor” srca. Možda Mu predajemo svoje molitve, ali ne i ogorčenost prema nekome. Možda Mu dajemo glas u slavljenju, ali ne dopuštamo da nas vodi izvan zone komfora. Riječ Božja nas poziva da budemo žive žrtve (Rim 12,1) – u potpunosti dostupni Bogu, ne samo djelomično.
2. Odanost onome što nas zarobljava
Ponekad tražimo prisutnost Duha, ali ne puštamo ono što nas zarobljava – navike, ljude ili identitete koje Bog želi promijeniti. Držimo se toksičnih veza, branimo obrasce ponašanja koje nas razaraju. A Duh Sveti ne dolazi samo tješiti, već i čistiti. Ako branimo ono od čega nas želi osloboditi, udaljavamo se od Njegove blizine.
3. Preopterećenost i duhovna otupjelost
Nismo nužno u grijehu – samo smo prebrzi. Život u stalnoj žurbi, bez vremena za tišinu i povezivanje s Duhom, može nas učiniti duhovno beživotnima. Gal 5,25 kaže: „Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo.” Duh ne trči. On hoda. Ako smo prebrzi, gubimo korak.
4. Ignoriranje nutarnje opomene
Onaj tihi osjećaj da nešto nije u redu – to je često glas Duha. No umjesto da zastanemo, često ga ugušimo zabavom, poslom, pa čak i pobožnošću. Svaki put kad ignoriramo taj nježni poticaj, srce nam postaje tvrđe.
5. Opravdavanje onoga što je već prozvano
Često prikrivamo neposlušnost izgovorima poput: “Bog zna moje srce” ili “To nije grijeh, samo trenutak slabosti.” No ono što danas opravdavamo, sutra nas može udaljiti od Božje prisutnosti. Duh Sveti ne pristaje na kompromis – On razotkriva kako bi izliječio.
Ako ti se čini da je Božja prisutnost daleka, možda je vrijeme da pogledaš ne što radiš “loše”, nego što još uvijek držiš podalje od Njega.
