Smatrate li da postoje situacije u kojima je u redu lagati? Ako da, koje su to situacije?
Otac laži
Mi dobro znamo kada je prvi puta u povijesti izgovorena laž i dobro znamo tko ju je izgovorio. Bio je to Đavao ili Sotona. Đavao je prvi lagao ljudima u Edenskom vrtu (Post 2). On je bio prvi lažljivac. Zapravo, on je otac svih laži; sve što on govori su laži. Jedino biste mu mogli povjerovati kada bi vam rekao da je lažljivac. Prekoravajući vjersku skupinu Židova, Isus je rekao: „Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.“ (Iv 8,44). Iako su tvrdili da su Abrahamovo potomstvo, što i jesu, nitko se neće spasiti po porijeklu, već po milosti. Nitko ne ulazi u raj putem Abrahama.
Nadalje, Isus odgovori Židovima koji su tvrdili da poznaju Boga: „..no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam.“ (Iv 8,55). Poanta svih ovih stihova jest ta da je Sotona otac i začetnik laži. On i danas nastavlja lagati, a tako i njegovi demoni. On potiče svoje lažne naučitelje i pastore, koji su vukovi u janjećoj koži, da također lažu. Nisam siguran da on uopće može govoriti istinu s obzirom na to koliko dugo laže. Vjerojatno više ne može niti prepoznati istinu.
Rahabina laž
Rahaba je bila prostitutka iz drevnog grada Jerihona. Kako god, ova žena dio je Isusovog roda, što saznajemo iz Mt 1,5. Rahabi je, očigledno, Bog oprostio prijašnji život proveden u bludništvu. Zašto? Smatram da je tako iz razloga što je konačno počela vjerovati u Boga, ali i vjerovati Bogu. Postoji razlika između vjerovanja u Boga i vjerovanja Bogu. Čak i demoni vjeruju u Boga i strahuju, no to ne znači da su spašeni (Jak 2,19).
Kako je Rahaba, žena koja je živjela u poganskom narodu, tj. gradu-državi Jerihonu, povjerovala u Boga? Kada su uhode tajno ušle u Jerihon, Rahaba je već čula o tome što je Bog učinio za Izrael te reče uhodama: „Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi žitelji ovoga kraja. Kad smo čuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog vaš – On je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji.“ (Jš 2, 9, 11).
Božjom čudotvornom moći, Rahaba je povjerovala da je to jedan, istinski Bog, što objašnjava njezin postupak kojim je sakrila uhode,a zatim kralju i njegovim ljudima lagala o njihovom odlasku (Jš 2, 3-7). Lagala je kako bi zaštitila njihove živote. No, znači li to da je u redu lagati?
Svi su lažljivci
Biblija naučava kako smo svi mi lažljivci. Ali, Bog nikada ne laže; to se jednostavno protivi Njegovoj prirodi. U Boga nema laži, obmane ili grijeha jer je On svet, čist, pravedan i istinit. Što se tiče nas, apostol Pavao je ispravno napisao: „Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac.“ (Rim 3,4), baš kao što je i jedan psalmist ranije napisao: „Svaki je čovjek lažac!“ (Ps 116,11). Mojsije u Knjizi Brojeva napisao: „Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni?“ (Br 23,19). Vidimo da su svi ljudi nekada lagali, no Bog nije nikada. To dokazuje da Bog ne odobrava laganje. Zapravo, jedna od 10 zapovijedi glasi da ne govorimo lažna svjedočanstva (Izl 20,16). Postoje li iznimke za ovu zapovijed?
Lagati kako bi se spasili životi
Postoji nebrojeno mnogo priča o ljudima koji su lagali kako bi spasili nečiji život ili živote mnogih. Tijekom Holokausta, postojalo je mnogo Nijemaca koji su riskirali svoje živote kako bi sakrili Židove od onih Nijemaca koji su ih nastojali istrijebiti.
Tijekom Drugog svjetskog rata, mnogi su na Sjeveru lagali o skrivanju pobjeglih robova kako se isti ne bi morali vratiti svojim vlasnicima i, što je vrlo vjerojatno, završiti pretučeni skoro do smrti zbog svog bijega. Povijest je prepuna primjera u kojima su ljudi lagali kako bi spasili živote. Je li to grijeh? Je li u redu nekada lagati?
Laganje je uvijek grijeh, ali postoje vrlo posebne situacije u kojima je u redu lagati. Što da znate da netko dolazi oteti vašeg supružnika ili djecu zbog naviještanja Evanđelja ili ispovijedanja vjere u Krista? Što da dolaze muslimanski ekstremisti koji žele pobiti sve kršćane na koje naiđu, a vi skrivate iste? Biste li se osjećali krivima jer ste im slagali i tako ih preusmjerili, a spasili ste brojne živote tim postupkom? Što je gore: lagati ili nekoga ubiti? Kada se ovakve stvari razmatraju, može biti teško odlučiti kako najispravnije postupiti. Što je veći grijeh: ‘dopustiti’ ubojstvo nevinih ljudi ili lagati kako biste sakrili iste?
Jako mi se sviđa rečenica koju je izgovorio dr. R.C. Sproul iz Ligonier službe te ju parafraziram: oni koji zaslužuju istinu će istinu i primiti. On je vjerovao da kršćani uvijek trebaju govoriti istinu. No, postoje iznimke kada se određeni moralni problemi čine značajnijima od laganja. Drugim riječima, kada biste morali lagati da spasite ljudski život, biste li to učinili? Smatram da bi većina nas to učinila. Temeljem ove pretpostavke, postoje situacije u kojima možemo lagati iz nadmoćnijeg, moralnog razloga; u ovom slučaju, kako bismo spasili nečiji život.
Zaključak
Ako i dalje mislite da ne bismo trebali lagati kako bismo spasili nečiji život, što biste vi učinili u tom slučaju? Vaša se obitelj skriva od državnih tijela u vašem domu. Oni dolaze na vaša vrata i pitaju vas je li vaša obitelj s vama. Kažete li im istinu i, kao rezultat, oni svi bivaju ubijeni? Ili ipak lažete s namjerom da im spasite živote? Znajući da će nam Bog oprostiti sve grijehe (1 Iv 1,9), nije li u redu lagati ako to znači da ćemo nekome spasiti život? Što vi mislite i zašto?
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: Faithinthenews.com
