Ponizite se pred Bogom i On će vas uzvisiti
Foto: Pixabay

Poniznost nije nešto što možemo ostvariti. Možemo smatrati da je to nešto čemu smo mi Amerikanci vični. ”Možeš ti to. Budi pro-aktivan. Poduzmi prvi korak. Uzmi bika za rogove i ponizi se”. 

Drugim riječima, ponizi se tako da ne moraš ovisiti ni o kome. 

No ako s takvim mentalnim sklopom uzmemo u obzir Bibliju, pronalazimo se u drugačijem svijetu. Autentična poniznost, kao i istinska vjera, nije životni trik, već odgovor na božansku inicijativu i pomoć. 

Bog se protivi poniznima

Ne zavaravajte se i mi moramo odigrati svoj dio u poniznosti. To nije samo učinak, već i zapovijed. Točnije, dvojica apostola govore nam da se ponizimo. Obojica to čine na tako zapanjujuće sličan način, dodajući obećanje da će nas Bog uzvisiti: 

„Ponizite se pred Bogom i On će vas uzvisiti“. (Jakovljeva 4, 10) 

„Ponizite se pod moćnom rukom kako bi vas, u prikladno vrijeme, Bog uzvisio“. (1. Petrova 5, 6) 

Prema onome što možemo reći, Jakov i Petar nisu jedan drugoga nadahnuli, već ih je nadahnuo Stari zavjet. U izravnom kontekstu upućivanja nas neka se ponizimo, obojica citiraše grčki prijevod Mudrih izreka 3, 34. No prije nego što odjurimo u stvaranje vlastitih programa za samo-poniznost, trebali bismo razmotriti kontekst idućih ulomaka. 

VIDI OVO: 10 karakteristika ponizne osobe

Poniznost iznutra

Zbog naših svrha ovdje, promotrite kako obojica pozivaju na samo-poniznost, koja dolazi u obliku kušnji. Jakov govori na sukobe i svađe unutar crkve: 

„Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i čeznete, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete“. (Jakovljeva 4, 1-2) 

Sukob između onih koji kažu da su Kristovi ponižava crkvu. On služi kao ispit ponosa i poniznosti. Jakov ih podsjeća na to da ne samo da su ”grješnici”, već su i ”podvojena uma” i također ih podsjeća na Mudre izreke 3, 34. Upućuje crkvu na podčinjavanje Bogu, odupiranje đavlu i približavanje Bogu. (Jakovljeva 4, 7-8) Drugim riječima: „Ponizite se pred Bogom“. Crkva biva ponižena iznutra. Kako će odgovoriti na Božju svrhu poniznosti u ovom sukobu? Hoće li se poniziti? 

Poniznost izvana

Isto tako u 1. Petrovoj, crkva se nalazi pod pritiskom. Društvo vrijeđa i optužuje te kršćane. Oni počinju patiti socijalno i emocionalno, ako ne i tjelesno. Nalaze se po prijetnjom i u iskušenju su da budu tjeskobni. U tom trenutku poniznosti, Petar se vraća na Mudre izreke 3, 34 i potiče ih: „Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost“. (1. Petrova 5, 5) 

Ovdje poniznost crkve dolazi izvana. Sada, hoće li oni odgovoriti na Božju svrhu poniznosti u tim uvredama? Hoće li se poniziti? Hoće li se uzdignuti, reagirati u ponosu i samo-promicanju ili će se pokloniti i poniziti se pred milosrdnom Božjom rukom i Njegovim savršenim vremenom? 

Samo-poniznost kao odgovor 

Ponovno i ponovno u Bibliji, samo-poniznost nije nešto što mi iniciramo, već nešto što dobivamo, čak i prigrlimo, čak i ukazujemo dobrodošlicu, kada Bog šalje svoju poniznost, koliko god Njegovi načini bili izravni ili neizravni. Poziv na poniznost samih sebe ne dolazi u vakuumu, već kroz to da nas Bog ponizi. 

Poniznost, poput vjere i kao manifestacija vjere, nije postignuće. Poniznost nije o osnovi ljudska inicijativa, već ispravan, Bogom-dati odgovor nas samih na Boga, Njegovu slavu i svrhu. 

Ne učimo same sebe da budemo ponizni. Ne postoji plan sa pet koraka kako idući tjedan ili mjesec postati ponizniji. Unutar mjere, možemo sami poduzeti određene vrste inicijativa kako bismo održali stav poniznosti u nama samima (više o tome kasnije u članku), no glavni ispit (i prilika) dolazi kada smo suočeni, uznemireni i kada se nalazimo ispred trenutaka kada naše jastvo kontrole nestane i kada nas zatekne nespremne život u palom svijetu te kada se suočimo s pitanjima: 

„Kako ćeš odgovoriti na ove ponižavajuće okolnosti? Hoćeš li se poniziti“? 

Rado udomaćivanje neugodnog Boga

Za kršćane, samo-poniznost je uglavnom responzivna. To nije nešto za što se ustanemo i činimo. Ne započinjemo poniznost i ne dobivamo pohvale za nju. Ona nije manje aktivna niti manje teška, no predstavlja više odgovor na ono tko Bog jest, što nam je rekao u svojoj riječi i što čini svijetu, posebno kada dolazi kako bi uzeo na sebe sve neugodnosti, boli i razočaranja iz naših života. Samo-poniznost jest, u osnovi rado dobivanje Božje osobe, riječi i djela kada nije lako niti ugodno. 

VIDI OVO: Ponizna vjera u Boga uvijek rezultira blagoslovima

Najprije dolaze riječi ili okolnosti koje remete mir, u Božjoj ruci i planu, koje nas ponizuju, kao što se to dogodilo kralju Ezekiji sedam stoljeća prije Krista. Bog ga je iscijelio iz smrtne postelje, no kralj ”nije uzvratio u skladu s onime što mu je bilo učinjeno, jer njegovo srce bijaše ponosno“. Bog je nakon toga djelovao protiv Ezekijinog ponosa. Ponizio ga je. Bez obzira na oblik, rečeno nam je da je ”gnjev došao na njega, Judu i Jeruzalem”. (2. Ljetopisa 32, 25) 

Nakon toga dolazi pitanje koje pritišće naše duše, kao što je i kralja: Hoću li dobiti poniznost od Boga ili ću joj se oduprijeti? Hoću li joj se podčiniti ili ću se oduprijeti? Hoće li ona u meni roditi iskreno pokajanje? Ako se ne ponizim, daljnje, buduće ponižavanje će uslijediti. Božje početno ponižavanje vodi neizbježno do daljnjeg ponižavanja. Pitanje jest hoćemo li se poniziti Bogu ili će nas Bog (često teže) sam poniziti. 

Za Ezekiju, on je prihvatio božanski gnjev kao protivljenje svome ponosu te se ”poniziše zbog ponosa njegovog srca, Ezekija i stanovnici Jeruzalema, stoga srdžba Gospodnja ne spusti se na njih u danima kralja Ezekije”. (2. Ljetopisa 32, 26) 

Kada Bog ponižava svoj narod 

Kako bismo bili sigurni, postoje stavovi i načini ponašanja koje trebamo prakticirati. Svakodnevna samo-poniznost pod vlašću Božje riječi, ponižavanje nas samih slušanjem Njegove riječi, ponižavanje nas samih dolaskom Bogu u molitvi i samo-poniznost u postu; sve to ima svoje mjesto u našem cjelokupnom odgovoru koji dajemo kao stvorenja našem Stvoritelju. No prvo i najprije, trebamo znati da je samo-poniznost odgovor na Boga. 

Bog je stvorio naš svijet moći svoje riječi. (Hebrejima 11, 3) Bog je stvorio prvog čovjeka na zemlji (Postanak 2, 7) i prvu ženu pored njega. (Postanak 2, 21-22) Bog je onaj koji može odabrati otkriti nam se, izgovoriti svoju riječ u naš svijet kroz svoje proroke i apostole i učiniti nam se poznat kroz svog Sina i Njegov plan za naše otkupljenje. Bog, kroz svoju ljubaznost i milosrdnu snagu svoje brige, ponovno i ponovno ponižava svoju crkvu, izvana i iznutra i Njegova ponižavanja dovode nas do raskrižja na cesti: „Kako ću sada odgovoriti na svrhe poniznosti u ovom iskušenju? Hoću li se poniziti“? 

VIDI OVO: 17 znakova koji odaju neponiznu osobu

Kada iduće ponižavajuće iskušenje dođe, hoćeš li se uzdignuti s ponosom ili pokloniti u poniznosti? Bog ima za vas posebno obećanje u takvim trenucima. Bog sve moći uzdignut će ponizne u svoje savršeno vrijeme. 

Autor: David Mathis; Prijevod: DesiringGod.org