Prema najnovijem izvješću Pew Research Centra, iako je kršćanstvo ostalo najveća svjetska religija u razdoblju od 2010. do 2020. godine, broj muslimana porastao je znatno brže i nadmašio sve ostale religije u populacijskom rastu tijekom desetljeća.
Izvješće „Kako se globalni religijski krajolik promijenio od 2010. do 2020.“ obuhvatilo je podatke iz više od 2700 izvora, uključujući nacionalne popise stanovništva i demografska istraživanja u 201 zemalja.
Ukupan broj kršćana porastao je za 122 milijuna, dosegnuvši 2,3 milijarde u 2020. godini, dok je broj muslimana porastao za 327 milijuna, što je više nego zbroj rasta svih ostalih religija zajedno, te je muslimanska populacija dosegla dvije milijarde.
Rast islama prvenstveno se objašnjava visokim stopama nataliteta u zemljama Bliskog istoka, sjeverne Afrike i južne Azije, gdje su muslimani već dominantna vjerska skupina.
Osim muslimana, jedina druga grupa koja je rasla kao udio u svjetskoj populaciji su osobe bez vjerske pripadnosti, tzv. „nones“.
Udio kršćana u Europi je pao
Ova skupina, unatoč nižem natalitetu i starijoj dobnoj strukturi, dosegla je 24,2% svjetske populacije, što je treća najveća skupina nakon kršćana i muslimana. Većina „nona“ su ljudi koji su odgojeni kao kršćani, ali su tijekom života odbacili vjerski identitet, posebno u zapadnim zemljama poput SAD-a, Velike Britanije i Njemačke.
Zanimljiv pomak dogodio se i u regionalnoj raspodjeli kršćana: najveći broj sada živi u subsaharskoj Africi (30,7%), dok je udio kršćana u Europi pao. Ovaj rast u Africi rezultat je visokog nataliteta, društvene važnosti religije i aktivnog misijskog rada. Budizam je jedina velika religijska skupina koja je izgubila broj vjernika, smanjivši se za 5% zbog niske stope nataliteta i vjerskih podjela u istočnoj Aziji.
Izvješće također ukazuje na promjene u načinu doživljavanja vjere u 21. stoljeću, gdje digitalizacija i individualizacija duhovnosti mijenjaju tradicionalne obrasce religijske pripadnosti. Religijske institucije suočavaju se s izazovima da se prilagode novim generacijama koje traže fleksibilnije i personalizirane oblike duhovnosti izvan klasičnih crkvenih okvira.
Ukratko, globalni religijski krajolik doživio je značajne demografske i geografske promjene, s rastom islama i sekularnih skupina, te preseljenjem težišta kršćanstva prema Africi, što oblikuje budućnost svjetskih religija.
