Težnja za čudesima je bio znak nečeg nezdravog u ljudskom mišljenju u danima kada je Gospodin hodao zemljom; odbijali su dobru hranu, a čeznuli za čudesima. Nisu htjeli evanđelje koje su toliko trebali, tražili su samo čuda.

Mnogi i danas traže znakove i čudesa, inače neće vjerovati. Neki govore u svojim srcima: ”Moram prvo osjetiti neki potres duše, inače neću povjerovati u Isusa”. A što ako tako nešto nikada nećeš osjetiti? Hoćeš li radije otići u pakao samo zato što prkosiš Bogu koji je prema tebi postupio drugačije nego prema drugima?

Drugi opet kaže: ”Da nešto sanjam, ili da osjetim neko veliko uzbuđenje, tada bih vjerovao”. Zar vi, nedostojni smrtnici sanjarite da možete zapovijedati Gospodinu? Vi, prosjaci ispred Njegovih vrata, tražeći milost, htjeli biste mu zapovijedati i savjetovati na koji način da vam pruži milost?

VIDI OVO: Zašto je Isus činio čudesa i znakove?

Mislite li da će vas Gospodin uslišati? Moj Učitelj je plemenitog i darežljivog Duha, ali ima pravo kraljevsko srce. On odbacuje sva naša naređenja i zadržava svoj suverenitet u djelovanju.

Zato, dragi čitatelju, ako je i tvoj problem takav pa čezneš za znacima i čudesima, razmisli: nije li evanđelje samo po sebi čudo? Zar to nije čudo nad čudesima da je ”Bog tako ljubio ovaj svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni?” Riječi — ”Tko god hoće, neka zahvati vode života zabadava!”, svečano obećanje — ”i onoga tko dođe k meni neću izbaciti” — bolji su nego bilo kakvi znaci i čudesa.

Istinitom Spasitelju trebamo vjerovati. On je sama istina. Zašto tražiš dokaze vjerodostojnosti od Onoga koji ne može lagati? Sami đavoli su izjavili da je On Sin Božji. Zar mu nećeš vjerovati?

Autor: Charles Spurgeon