Nekim ljudima Bog govori kroz riječi, drugima kroz ljude, a ponekad – kroz prirodu. Upravo to se dogodilo jednoj ženi koja je doživjela dirljiv i duboko osoban trenutak na groblju dok je posjećivala grob svog pokojnog dečka.
Njezin voljeni preminuo je 2018. godine, a ona je toga dana došla na groblje noseći u srcu tihu molitvu i duboku tugu. No ono što je doživjela – doživjela je kao odgovor s Neba. Na groblju, točno pored njegova groba, mirno su pasli jeleni. Za mnoge bi to bio običan prizor iz prirode, ali za nju je to bio znak izravno od Boga.
„Volim jelene. Oni su za mene simbolična životinja“, rekla je kroz suze. „Ovo je doslovno Bog. Molila sam se: ‘Dragi Bože, molim te, daj mu do znanja da je voljen.’ I mislim da je ovo nešto što mi je danas bilo prijeko potrebno.“
Mali znakovi s neba
Bog nam često daje male znakove u trenucima kada nam najviše treba utjeha. Možda to nisu gromoglasni odgovori ni čuda koja mijenjaju svijet, ali su to tihi šapati Njegove prisutnosti. Znakovi poput ptice koja se zadrži duže nego inače, neočekivan osmijeh stranca, stih koji nam dotakne srce – ili jeleni na groblju.
Kroz cijelu Bibliju vidimo kako je Bog koristio prirodu i svoja stvorenja kako bi dotaknuo ljude: gavrani su hranili proroka Iliju, magarica je opomenula Bileama, a životinje su bile vođene na Noinu arku. Sve to svjedoči o Bogu koji neprestano komunicira sa svojom djecom – i to na načine koje samo On može smisliti.
Neka ova priča bude podsjetnik svima nama: Bog je blizu onima koji tuguju. On čuje molitve i zna kada nam je potrebna posebna utjeha. A ponekad, Njegova prisutnost dolazi u najtišim i najneočekivanijim oblicima.
“Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.” (Matej 10, 29-31)
