Pristao sam prije nego što sam zapravo dobro razmislio i, iskreno, to je bila jedna od najtežih stvari koje sam ikada napravio, piše bloger Joe Navarro za Godtube.com. Njegov tekst prenosimo u cijelosti:
Ima nečega u tome kada ne jedeš što ogoli sve do srži. Shvatiš koliko hranu uzimaš zdravo za gotovo. Svaki obrok, svaki međuobrok, svako ono „samo ću na brzinu nešto prigristi” blagoslov je koji zapravo nikada prije nisam zastao primijetiti.
Do drugog dana moje je tijelo bilo umorno, a misli su mi neprestano bježale prema hrani, no počelo se događati i nešto drugo. Osjećao sam se bliže Bogu nego što sam bio već dugo vremena. Bez buke oko jela, bez rutine obroka koji mi prekidaju dan, imao sam sav taj slobodan prostor. I u tom prostoru mogao sam Ga doista čuti.
Shvatio sam da trebam Gospodina više nego što sam to sebi spreman priznati većinu dana. Borio sam se s tjeskobom i nekim problemima sa želucem te sam mislio da bi mi post mogao pomoći da dođem do uzroka toga.
Ono što nisam očekivao bilo je koliko će to ponovno uskladiti moj cijeli duh. Podsjetilo me da moja ovisnost treba biti usmjerena prvenstveno na Njega, a ne na udobnost, kontrolu i na to da uvijek imam ono što želim i kada to želim. Nakon posta znao sam da se ne mogu jednostavno vratiti na staro. Morao sam se opremiti svako pojedino jutro, a ne samo kada stvari postanu teške.
Mentalno zdravlje se poboljšalo
Zato sam ovog mjeseca izazvao sebe i nekolicinu prijatelja na svakodnevnu praksu: pročitati Poslanicu Efežanima 6,10–18, ispisati je rukom, ponovno pročitati i moliti pet minuta. Radim to tek kratko vrijeme, ali već osjećam promjenu. Moje je mentalno zdravlje bolje.
Zamišljam kako stavlja Božji oklop na mene svako jutro prije nego što izađem kroz vrata i to me doista pripremilo za borbu. Jer Efežanima 6,12 kaže da se ne borimo protiv krvi i mesa, nego protiv vrhovništava, protiv vlasti, protiv svjetskih vladara ovog mračnog svijeta, protiv zlih duhova pod nebom.
Ta je borba stvarna, bez obzira na to priznajemo li je mi ili ne. Primijetio sam da sam sada više na oprezu. Budniji. Gorljiviji. Kada mi dođe misao koja se ne podudara s istinom, više joj ne dopuštam da divlja. Zarobljavam je, kako kaže Druga poslanica Korinćanima 10,5, i usklađujem je s Pismom. Podsjećam se na ono što je uistinu točno, umjesto na ono u što me moja tjeskoba želi uvjeriti.
Nikada prije ovoga nisam prakticirao post na vodi. Bilo je teško. Ogolilo me na načine na koje nisam bio spreman. No, također me približilo Bogu na način za koji nisam ni znao da mi je potreban. To je ono što su me naučio tri dana samo na vodi.
