“Ovo je post koji mi je po volji: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove” (Iz 58,6).
Bog kaže da post koji on odabire započinje u našem vlastitom srcu. Trebamo se tako postaviti da primimo nešto nadnaravno od Boga – slobodu od tlačenja i ropstva svake vrste.
Kad vjernici ulaze u vrijeme posta, trebali bi dobro pripremiti svoje srce kako bi primili Božju nadnaravnu intervenciju. Jedna od najvažnijih duhovnih karakteristika je poniznost: “Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih” (Iz 57,15).
“Skrušen i ponizan duh” – to je srce onoga koji traži Boga, koji stvari ovoga svijeta uzima olako i ustraje da spozna nebeskog Oca na dublji način. Naše srce je oživljeno kad ostajemo ponizni pred Gospodinom. On diše u nas snagu i život, duhovnu vitalnost, osvježenje, obnovu, snagu u duhu. “Al onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se” (Iz 40,31).
Je li vam potrebna snaga? Trebate li da Bog djeluje u sili u vašem životu kao nikada ranije? Ako dođete Bogu ljutitog duha, zahtijevajući stvari od njega, On ne čuje vaš glas. “Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš” (Iz 58,3).
Ali ako dođete k njemu slomljena srca i s duhom prave poniznosti, on vam kaže: “Vidim da si krotak u duhu i ja sam tu da obnovim tvoje srce.”
Autor: Gary Wilkereson; Izvor: Worldchallenge.org
