Nauk o čistilištu u Rimokatoličkoj crkvi objašnjava se ovim priopćenjem iz Drugog vatikanskog koncila, str. 63, koje kaže:
„Božanska istina otkriva da za grijehe slijedi kazna. Božja svetost i pravda ih nalažu. Za grijehe se mora ispaštati. To se može na ovoj zemlji kroz žalosti, patnje i kušnje ovoga života, a prije svega kroz smrt. U protivnom se ispaštanje mora proći u sljedećem životu kroz oganj i muke ili kazne čišćenja.“
Protestanti prigovaraju na nauk o čistilištu navodeći da to učenje negira dostatnost i potpunu učinkovitost Kristove žrtve pomirenja. Tvrdnja da naši grijesi ispaštaju našim trpljenjem jest uvreda Kristovom križu koja govori da križ nije dovoljan da nas očisti od naših grijeha. Govori da moramo trpjeti – da moramo učiniti nešto čime bi se naši grijesi u potpunosti očistili.
Za razliku od toga, protestanti tvrde da nas sama Isusova žrtva opravdava i uklanja svu krivicu od nas. Za potpuni oprost naših grijeha gledamo na križ i samo na križ; i premda će se našim djelima jednog dana suditi, za nas nema nikakve osude (Rimljanima 8,1). Naša djela se odražavaju na nagrade u nebu – a ne da nas dovedu u nebo. Isus je ponio sve naše grijehe (1. Petrova 2,24). Nisu ostali nikakvi grijesi za čistilište, jer nas je Isus očistio na križu. To je razlog zašto je Isus rekao: „Svršeno je!“ (Ivan 19,30). Grčki izraz je tetelestai. Taj se izraz koristio u pravnom kontekstu pri navođenju da je dug plaćen u cijelosti. Prema tome, nema potrebe za čistilištem.
Ipak, budući da se protestanti toliko pozivaju na Bibliju, katolici su pronašli način kako uvrstiti nauk o čistilištu unutar njezinih samih stranica. Jedan takav stih je 1. Korinćanima 3,15:
„Izgori li čije djelo, štetovat će. A on sam spasit će se, ali tako kao kroz oganj.“
Kao i sa svakim stihom u Bibliji, da bismo ga u potpunosti razumjeli, moramo pogledati njegov biblijski kontekst. Slijede stihovi 1. Korinćanima 3,10-15:
„Po milosti Božjoj koja mi je dana, kao mudar graditelj postavih temelj, a drugi nadograđuje. No neka svaki pazi kako nadograđuje. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je položen, a taj je Isus Krist. Ako li tko nadograđuje na ovome temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvima, sijenom, slamom, svačije će se djelo očitovati. Dan će ga naime pokazati, jer će se u ognju otkriti. I svačije će djelo, kakvo god bilo, oganj iskušati. Ostane li komu djelo što ga je nadogradio, primit će plaću. Izgori li čije djelo, štetovat će. A on sam spasit će se, ali tako kao kroz oganj.“
Kontekst govori o tome kako je Pavao posadio crkvu u Korintu, te da je neka druga osoba gradila na tom djelu. Stih 6 kaže: „Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog davaše da raste.“ Pavao nastavlja da ako osoba ne gradi na Isusu kao temelju, njegovo će djelo na dan suda izgorjeti (s. 13). Vidi također 1. Kor 5,5; 2. Kor 1,14; 1. Sol 5,2).
Pavao jednostavno koristi izraze koji su poznati ljudima tog vremena. Vatra je sredstvo koje se koristi za čišćenje metala i uklanjanja svega što je nepoželjno – nečistoće. Na isti način će se naša djela preispitati na dan suda, a oganj će ih i očistiti i ukloniti. To neće utjecati na naše spasenje, ali će utjecati na naše nagrade. Tema vatre koja se koristi za pročišćavanje također se nalazi u 2. Petrovoj 3,10-13. No, tu se ne govori o tome kako se spasiti ili ostati spašen.
Prva Korinćanima 3,15 ne uči o čistilištu kao mjestu na koje idemo kako bismo se očistili od nekih grijeha. Uči da iako je osoba opravdana po vjeri i ne može se suočiti s osudom, njezinim će se djelima ipak suditi u „onaj dan“. Ona djela koja su dobra će preživjeti ognjeni sud isto kao što zlato, srebro i drago kamenje može preživjeti vatru. No, pogrešna djela će biti progutana isto kao što vatra proždire drvo, sijeno i slamu. Ono što ostaje nema utjecaja na to jesmo li spašeni. Ima veze s nagradama u nebu.
Pavao dalje u 1. Korinćanima 4,5 kaže: „Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin, koji će i iznijeti na vidjelo što je skriveno u tami i razotkriti naume srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.“
Također zapazite 1. Petrovu 1,6-7: „Tome se radujte, premda se sada zakratko, ako je trebalo, ražalostiste u različitim kušnjama, da se prokušanost vaše vjere — mnogo dragocjenija od zlata propadljivoga koje se u vatri kuša — nađe na hvalu i čast i slavu o objavljenju Isusa Krista.“
Druga Petrova 3,10-13 kaže: „No kao tat u noći doći će dan Gospodnji, u koji će nebesa s praskom proći i počela se — spaljena — raspasti, a zemlja i djela na njoj izgorjeti. Budući dakle da će se sve to raspasti, kakvi onda vi trebate biti u svetu življenju i pobožnosti iščekujući i požurujući dolazak dana Božjega, u koji će se nebesa goruća raspasti i počela se spaljena rastaliti? A mi, po obećanju njegovu, nova nebesa i zemlju novu iščekujemo, u kojima pravednost prebiva.“
Čistilište je opasna doktrina koja Kristovu žrtvu čini nedovoljnom zahtijevajući da se osoba podvrgava trpljenju kako bi bila dostojna pomirenja s Bogom. To je lažni nauk i treba ga izbjegavati. Opravdani smo po vjeri (Rim 5,1) – a ne po djelima (Rim 3,28).
Autor: Matt Slick; Prijevod: Vesna L.; Izvor: CARM.org
