Svećenik Ivan Dominik Iličić je iskreno odgovorio na pitanje koje muči brojne vjernike prvi dan nakon Božića. Zašto slijeđenje Isusa često uključuje patnju?
Prvi dan nakon Božića Crkva obilježava blagdan sveti Stjepan, prvog mučenika koji je dao život za Isusa Krista. Ta blizina Božića i mučeništva nije slučajna.
Ona razotkriva duboki paradoks kršćanstva: vjera koja ne raste mačem, moći ni prisilom, nego svjedočanstvom onih koji su spremni dati život za istinu – za Isusa, rekao je svećenik Ivan Dominik Iličić za Dnevno.hr.
Upravo je to ono što stoljećima zbunjuje svijet i istodobno svjedoči nadnaravnost kršćanske vjere. A sve započinje u Betlehemu.
Božić nije tek datum u kalendaru, blještava rasvjeta trgovačkih centara, puni blagdanski stolovi ili crkve koje se već sutradan isprazne. Božić je događaj koji objavljuje Božju prisutnost među ljudima. To je svetkovina koja poziva na obraćenje, na promjenu srca i života. Bog ne ostaje udaljen promatrač, nego ulazi u ljudsku povijest, u tijelo, u krhkost.
Isus se ne rađa u palači, nego u siromaštvu, patnji i skrovitosti. Dolazi kao odbačeno dijete, bez moći i zaštite, ali s ljubavlju koja mijenja svijet. Upravo u toj slabosti očituje se snaga Boga. Božić je početak puta koji vodi prema križu, ali i prema uskrsnuću. Zato kršćanstvo ne bježi od patnje, nego je prožima nadom.
Sveti Stjepan, čiji se blagdan slavi odmah nakon Božića, prvi je pokazao kamo vodi susret s utjelovljenim Bogom: prema potpunom darivanju sebe. Kršćani kroz povijest nisu osvajali svijet silom, nego krvlju mučenika, čija je vjernost postala sjeme novih vjernika.
U središtu svega stoji tajna utjelovljenja, koju je snažno izrazio sveti Atanazije: „Bog je postao čovjekom da bi čovjek postao dionikom Božjega života.“ Božić zato nije romantična priča, nego poziv na život koji se ne boji svjedočiti istinu – pa ni onda kada to ima cijenu.
