Pravilo kojeg se treba pridržavati svaki novi vjernik

“Svatko neka ostane u onome zvanju u kojem je pozvan.” (1. Korinćanima 7,20)

Kad čovjek postane kršćaninom moguće je da pomišlja kako treba raskinuti sa svime što ga povezuje s prijašnjim životom.

Da ispravi ovakvo razmišljanje, apostol Pavao postavio je općenito pravilo prema kojemu osoba treba ostati u onom istom zvanju u kojem se zatekla u trenutku obraćenja. Razmotrimo ovo pravilo i pogledajmo na što se ono odnosi kao i to na što se ne odnosi.

U neposrednom kontekstu gornji redak primjenjuje se na poseban bračni odnos. Radi se o slučaju kad je jedan supružnik spašen, a drugi nije.

VIDI OVO: Svaki vjernik bi trebao imati ovu osobinu

Što treba vjernik učiniti? Rastati se od žene? Ne, kaže Pavao, neka ostane u bračnoj zajednici u nadi da će se supružnik obratiti po njegovom svjedočanstvu.

Obraćenje ne podrazumijeva prekid svih odnosa

Općenito uzevši, pravilo koje Pavao postavlja znači da obraćenje ne podrazumijeva nasilan raskid ili prisilno rušenje svih odnosa ili veza uspostavljenih prije obraćenja, a koje Pismo izrijekom ne zabranjuje.

Na primjer, Židov ne treba pribjeći kirurškom zahvatu da poništi znak židovstva na svom tijelu. Niti vjerujući nežidov ne treba na tijelu izvršiti neku promjenu, kao što je obrezanje, da bi ga to razlikovalo od poganina.

Obilježja ili znakovi na tijelu nisu ono što je stvarno važno. Ono što Bog želi je poslušnost njegovim zapovijedima.

Čovjek koji je novo rođenje doživio kao rob, ne treba se protiviti svom položaju roba i tako na sebe navući nevolju i kaznu. On može istovremeno biti dobar rob i dobar kršćanin. Društveni položaj i klasne razlike Bogu nisu od važnosti. Međutim, ako rob legitimnim putem može steći slobodu, onda treba to prihvatiti.

Čovjek koji se bavi pokvarenim poslom se njime više ne bi trebao baviti

VIDI OVO: 4 situacije kada vjernik smije prekršiti pravila

Toliko o onome na što se Pavlovo pravilo odnosi. Očito je da uz ovo pravilo idu i važne iznimke. Na primjer, ne znači da čovjek koji se bavi nekim pokvarenim poslom i nadalje treba u njemu ostati. Ako je čovjek vlasnik bara, vodi javnu kuću ili kockarnicu, duhovnim instinktom znat će da mora to promijeniti.

Još jedna iznimka od pravila odnosi se na združivanja duhovne prirode. Novoobraćenik ne smije ostati u sustavu koji odbacuje bitna temeljna načela kršćanske vjere. Mora se odvojiti od svake crkve gdje se sramoti Spasitelj. To vrijedi i za članstvo u društvenim klubovima iz kojih je izopćeno ili čak nedobrodošlo ime Isus. Privrženost Božjem Sinu traži od vjernika da sve ovo napusti.

Ukratko rečeno, pravilo je da novi vjernik ostane u onom zvanju u kojem je pozvan, osim ako je to zvanje grešno i sramoti Gospodina. On ne mora prekinuti sve veze iz prošlosti ako ih Božja riječ jasno ne zabranjuje.

Autor: William MacDonald

NAJNOVIJE!