Svaki vjernik bi trebao imati osobinu da bude zadovoljan s onim što ima. To je nešto što se novcem ne može kupiti.
“I kad imamo hranu i odjeću, time budimo zadovoljni.” (1. Timoteju 6,8)
Malo kršćana ove riječi ozbiljno shvaća premda su one jednako istinita riječ Božja kao i Ivan 3,16. One nam kažu da budemo zadovoljni hranom i odjećom.
Ova riječ “odjeća” – ono čime se pokrivamo, uključuje krov koji nas pokriva i odjeću koju nosimo. Drugim riječima, trebali bismo biti zadovoljni s minimumom prijeko potrebnih stvari, a sve iznad toga dati za djelo Gospodnje.
Čovjek koji ima zadovoljstvo, posjeduje nešto što se novcem ne može kupiti. E. Stanley Jones rekao je: “Sve pripada čovjeku koji ne traži ništa. Nemajući ništa, on posjeduje sve u životu, uključujući sâm život – On je bogat u neznatnosti svojih potreba prije nego u obilju onoga što posjeduje.”
Vjernik ne treba polagati veliku vrijednost na materijalna dobra
Godinama ranije, kad je Rudyard Kipling govorio diplomantima na sveučilištu McGill University, upozorio je studente da ne polažu veliku vrijednost na materijalna dobra. Rekao je: “Jednog dana susrest ćete čovjeka kojega nije briga ni za jednu od ovih stvari i tada ćete shvatiti kako ste siromašni.”
“Čini se da je kršćanin najsretniji na zemlji onda kad ima malo potreba. Ako čovjek ima Krista u srcu, nebo pred očima i samo toliko trenutnog blagoslova koliko je potrebno da sigurno prođe kroz život, tada bol i tuga nemaju na što ciljati; takav čovjek može malo izgubiti” (William C. Burns).
Duh zadovoljstva je najvažniji
Duh zadovoljstva obilježavao je mnoge od Božjih velikana. David Livingston rekao je: “Odlučan sam da neću gledati ništa od onog što posjedujem osim kad je to u odnosu na kraljevstvo Božje.” Watchman Nee napisao je: “Ne trebam ništa za sebe; hoću sve za Gospodina.” A Hudson Taylor rekao je da uživa u “luksuzu što ima malo stvari o kojima treba brinuti”.
VIDI OVO: 7 navika koje ljude čine nesretnima i nezadovoljnima
Nekima ideja zadovoljstva znači nedostatak sklonosti i ambicija. Oni zadovoljnu osobu zamišljaju kao besposličara ili muktaša. Ali to nije zadovoljstvo kakvo je Bogu po volji. Zadovoljni kršćanin ima mnogo sklonosti i ambicija, ali su one usmjerene na duhovno, a ne materijalno.
Prije nego besposličar, kršćanin je onaj koji radi kako bi mogao dati onima koji su u potrebi. Riječima Jima Elliota, zadovoljna osoba je ona kojoj je Bog “opustio zategnutu gramžljivu ruku”.
Autor: William MacDonald
