Postoje tri znaka, odnosno tri pitanja koja se možemo zapitati, kako bismo odredili trebamo li prekinuti prijateljstva i jesu li prijateljstva koja imamo zdrava.
Sigurna sam da ste čuli izreku koja kaže: „Prosjek ste od pet ljudi s kojima ste najbliskije povezani.“ Studije pokazuju da postajemo onakve osobe s kakvima se okružimo. Na primjer, ako vaš prijatelj postane pretio, studije pokazuju da postoji 45% da ćete i vi dobiti prekomjernu tjelesnu masu. Ne prestaje s pretilošću.
Iste studije pokazuju da ako je vaš prijatelj pušač, vi ćete vjerojatno biti pušač, a ako prekomjerno pije i vi ćete vjerojatno više piti. S druge strane, na isti način na nas mogu utjecati pozitivne strane naših prijatelja. Ako imate prijatelja koji vježba, postoji vjerojatnost da ćete i sami početi vježbati. Isto vrijedi i sa radošću; zbog sretnih prijatelja i sami ćemo biti sretniji kada smo s njima, što ne iznenađuje.
Naši prijatelji i naše najbliže osobe imaju najveći utjecaj na naše živote i na način našeg razmišljanja, više nego što to shvaćamo. Određivanje s kime trebamo biti prijatelji, a s kime trebamo prekinuti prijateljstvo može biti jako teško. Ovo pogotovo vrijedi ako imamo neke prijatelje koje smo poznavali prije nego što smo prihvatili Krista, a koji i dalje žive svjetovnim načinom života. Možda imamo prijatelje koji su prijatelji naših obitelji cijeloga života, zbog čega sebi govorimo da ne možemo prekinuti prijateljstvo s njima, jer su oni dio naše obitelji oduvijek. Možda smo imali iskustvo s njima kada su bili tu za nas i kada su nam bili odani, bez obzira na sve.
No, imamo Kristov život, koji nam može pomoći u određivanju kako je On živio sa svojim krugom prijatelja. Krist nam je najbolji primjer.
Kristov unutarnji krug prijatelja
Godinama sam vjerovala da moram biti prijateljica svima i da moram voljeti svakoga, bez obzira na sve, bez obzira na to kako se oni odnosili prema meni ili kako utjecali na mene. Razlog tog vjerovanja bila je druga najveća zapovijed od svih: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ (Matej 22, 39) Prije nje ide prva i najveća zapovijed: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.“ (Matej 22, 37)
No, voljeti sve ne znači da trebamo izgrađivati bliska prijateljstva sa svima. Za vrijeme Kristovog boravka na zemlji, čitamo priču za pričom koje govore o tome kako je Krist sve volio. Volio ih je i pokazivao im je milosrđe i oprost te je izgubljene izveo ih njihove sramote. Volio je svakog čovjeka.
No također učimo o tome da je mali broj ljudi bio u Kristovom unutrašnjem krugu. Volio je mnoge s kojima se susreo i nakon toga je službeno odabrao Dvanestoricu, o čemu čitamo u Luki 6, 12-16. Ta Dvanaestorica su ostavili svoje živote kako bi slijedili Njega i Božje načine. Skupina se sastojala od Šimuna Petra, Andrije, Jakova, Ivana, Filipa, Bartolomeja. Mateja, Tome, Jakova, sina Alfejeva, Šimuna Zelota, Jude sina Jakovljeva i Jude Iškariota. Dvanaest ljudi je velika skupina prijatelja, no s njih dvanaest Isus je provodio svaki dan svoga života i svaki od njih služio je istoj svrsi, širenja Radosne vijesti. No od Dvanaestorice, trojica, Petar, Jakov i Ivan, bili su Kristu najbliži i ulazili su u Kristov ”unutrašnji” krug.
Mnogi učenjaci vjeruju da je Krist imao najbliži odnos s ta tri učenika, jer su oni bili prisutni s Njime u svakom posebnom događaju. Svjedočili su i pratili su Ga tijekom najvažnijih trenutaka Kristove službe. Svjedočili su najnevjerojatnijim trenucima Njegove slave, kao i najtežim iskušenjima. Bili su Njegovi najbliži prijatelji. Isus je volio svakoga; služio je zajedno sa svih dvanaest učenika, no najvažnije i najteže stvari obavljao je s ovom trojicom. Žudim i molim da mi Bog u mom životu podari Petra, Jakova i Ivana. Trojicu koja će me uvijek usmjeravati na ono što mi je misija, trojica od koje ćemo uvijek moći nešto međusobno učiti i s kojima ćemo se moći međusobno ohrabrivati u životu.
Mi također trebamo voljeti sve ljude i u našim životima imat ćemo različitu ”dvanaestoricu”, koji će hodati s nama, kao što su naši kolege na poslu, prijatelji iz crkve, prijatelji naše djece, njihovi roditelji, susjedi, itd. No i mi trebamo imati naše prijatelje poput Petra, Ivana i Jakova, kao što ih je imao Krist. Iako oni nisu savršeni, postojao je razlog zbog kojeg je Krist odabrao njih trojicu. Težimo razvijanju takvih prijateljstava. U nastavku slijede tri pokazatelja i tri pitanja koja se možemo zapitati, kako bismo odredili trebamo li prekinuti prijateljstva i jesu li prijateljstva koja mi imamo, slična onima kakva je imao Krist.
1. Usmjerava li nas prijateljstvo s nekime prema svijetu ili prema Bogu?
Neće svi u vašem životu, koga sretnete ili oni s kojima radite u svakodnevnom životu biti kršćani i ljubitelji Boga i to je u redu. Ali kada odaberete ta bliska prijateljstva u svom životu, vaš Petar, Jakov i Ivan, morate procijeniti jesu li oni prijatelj koji vas upućuje na svijet ili na Kristovu Riječ. Možda mislite da vam čak i vaš prijatelj kršćanin daje sjajne savjete, ali odličan savjet nije nužno i Božji savjet. Riječ Božja, Biblija, jedini je izvor istine u ovom svijetu punom laži, bez obzira od koga dolazi savjet.
Živimo u prijevarnom svijetu. Neprijatelj dolazi kako bi “ukrao, ubio i uništio” (Ivan 10,10) bilo što u našem životu i kako bi izazvao podjele, pa čak i sebe maskira kao anđela svjetlosti. 2. Korinćanima 11,14 kaže: “Jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla.” On može doći po nas na prijevarne načine ili preko drugih ljudi, a to može biti kroz naša prijateljstva koja nas hrane lažima ili nas hrane ‘gotovo’ istinom. Zapamtite, Sotona je “otac svih laži i u njemu nema istine” (Ivan 8, 44), i on će često pokušati iskriviti istinu tek toliko da je učini vjerodostojnom.
Dakle, zapitajte se, upućuje li vas vaše prijateljstvo na svijet ili na Riječ? Ako vaše prijateljstvo hrani vaše misli i poglede na svijet, moglo bi vas odvesti od Boga i Njegovih namjera za vas, od istine. 1. Solunjanima 5, 21 kaže da “sve ispitajte” u odnosu na Božju Riječ, a ako vas prijateljstvo ne usmjerava natrag na istinu Božju i nije u skladu s istinom zapisanom u Božjoj Riječi, onda to može biti znak da trebate prekinuti to prijateljstvo ili te ljude nježno izbaciti iz svog užeg kruga.
2. Sastoji li se vaše prijateljstvo od puno tračanja i negativnih razgovora?
Volim razgovarati. Moja ljubav prema razgovaranju prerasla je u pisanje. Ali previše razgovora, kao što svi znamo, može nas dovesti u nevolje i uništiti odnose bilo koje vrste. Zapravo, neki od nas su možda već doživjeli propast prijateljstva u prošlosti zbog izgovorenih riječi. Mudre izreke 10, 19 nam daju mudrost na ovu temu: “Kada je mnogo izgovorenih riječi, grijeh je neizbježan”. Što manje riječi, manje grijeha, manje štete. Pametnije je reći manje. Međutim, u prijateljstvima, posebno ženskim, volimo razgovarati, a često se taj razgovor pretvara u tračeve ili negativan razgovor i može uzrokovati daljnju štetu dugoročno.
Kako biste utvrdili je li prijateljstvo, koje imate dobro za nas ili ga trebate prekinuti, razmislite o tome o čemu se razgovarate. Volite li puno tračati ili govorit negativno o nekome i zasniva li se vaše prijateljstvo na tome? Jeste li ikada, nakon prekida razgovora sa svojom prijateljicom, koja je bila negativna u vezi svog braka i muža, odjednom i sami postali ljuti i počeli ispitivati vlastiti brak i počeli se odnositi s nepoštovanjem prema vašem suprugu? Ovakva prijateljstva mogu utjecati na vašu vlastitu situaciju.
Ono što izgovarate o drugima ili nad vlastitim životom može uzrokovati veliku štetu. Ako imate prijateljstvo koje uvijek dovodi do ogovaranja i negativnih razgovora bilo koje vrste, razmislite o tome da ga prekinete. Iako se tu i tamo može činiti malim ogovaranjem, jezik je zapravo sposoban nanijeti veliku štetu, kao što nas upozorava Jakovljeva 3,5-6: “Iako je jezik mali ud, a ipak se može pohvaliti velikim stvarima. Pogledajte kako je velika šuma pali malo vatre”. Teško je ukrotiti naš jezik, ali još teže ako imate prijateljstvo koje s vama sudjeluje u tome. Ovo može biti znak da trebate prekinuti ta prijateljstva ili ih nježno izbaciti iz svog unutarnjeg kruga.
3. Je li vaše prijateljstvo postalo vaš glavni izvor u odnosu na Izvor?
Način da odredite trebate li prekinuti prijateljstvo jest ako su prijateljstva zauzela mjestu u vašem životu, iznad Boga. Počnite jednostavno tako što ćete se zapitati, obraćate li se ovom prijateljstvu za sve svoje savjete, suze, dobro i sve što se događa u vašem životu prije ili češće nego što idete Gospodinu?
Mnogi od nas se okreću svim tim resursima i ovise o njima više nego o Bogu. To može biti vaša majka, pastor ili vaš najbolji prijatelj, koji je kršćanin. Iako su sve to veliki resursi i svi bismo ih trebali imati u našim životima na koje se možemo osloniti, oni nisu Izvor. Moramo se pobrinuti da Boga stavimo na prijestolje naših srca, iznad svega. Moramo biti spremni odreći se svakog resursa, uključujući imetak ili ljude, kao što je naša obitelj. Isus je rekao da da bismo bili Njegovi učenici, moramo “mrziti svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, da, i vlastiti život…” (Luka 14, 27) Kad Isus govori o mržnji, vjerujem da govori o tome da sve ono čemu smo vjerni mora biti podređeno vjernosti Gospodinu, čak i kada se radi o našim najbližim odnosima. Mnogo puta prijateljstva stavljamo iznad Gospodina. Još uvijek možemo imati prijateljstva i voljeti ljude, koja su nam odličan dar, ali prijateljstva ne smiju zauzeti mjesto Boga.
Prvo mora biti On, a onda naša prijateljstva. Koliko vremena ulažemo u prijateljstva, trebali bismo još više vremena ulagati u našeg Boga. Dakle, pretpostavimo da su vaši svakodnevni telefonski pozivi i većina vaših poruka tijekom dana utrošeni na prijateljstvo nad Gospodinom. U tom slučaju, to može biti znak da je vrijeme da prekinete to prijateljstvo ili ih nježno izbacite iz svog unutarnjeg kruga i umjesto toga vratite Boga na Njegovo pravo mjesto, kao jedinog koji će biti na prijestolju vašeg srca.
Autorica: Alisha Headley; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
