Koliko puta smo se našli u situacijama gdje nam se čini da nema izlaza? Planiramo, trudimo se, a opet, ne ide kako smo zamislili. Tada često dolazi nemir, strah ili osjećaj da smo prepušteni sami sebi. Upravo u tim trenucima Božja riječ snažno odzvanja: “Prepusti Bogu putove svoje, u Njega se uzdaj i On će sve voditi” (Psalam 37,5).
Ovo nije poziv na pasivnost, nego na povjerenje. Bog nas ne zove da odustanemo, nego da Mu predamo ono što nadilazi naše mogućnosti. Kada Mu prepustimo putove svoje, priznajemo da On vidi dalje od nas, da poznaje budućnost i da u svojim rukama drži sve konce našega života.
Prepustiti znači odložiti teret, skinuti s ramena ono što nas pritišće i reći: “Bože, Ti znaš bolje. Ja Ti predajem svoje planove, svoje brige, svoje probleme.” To je čin vjere. Onaj tko se pouzdaje u Boga ne hoda više sam, nego u društvu Onoga koji je Put, Istina i Život.
Kada Bogu damo prvo mjesto, naši putovi postaju ravniji. Možda ne uvijek lakši, ali definitivno ispravniji i sigurniji. On nas neće poštedjeti svih kušnji, no dat će snagu da kroz njih prođemo. I ono što se čini kao zaobilazni put, zapravo je put kojim nas On vodi bliže sebi.
Zato, kada ne znaš kamo dalje – stani. Pomoli se i reci: “Bože, Ti sve vodi.” Učini ono što možeš, a ostatak prepusti Njemu. S vremenom ćeš uvidjeti kako se vrata otvaraju, kako se putevi ravnaju i kako On, u svojoj tišini i ljubavi, sve okreće na dobro.
