U svakodnevnoj borbi za svet život, mnogi vjernici često zaborave ključnu istinu – sami ne možemo ništa.
Isus Krist, neposredno prije svoga odlaska, obećao je svojim učenicima da neće ostati sami. Poslat će im Branitelja, Duha Svetoga, koji će ih voditi, tješiti, zastupati i prebivati u njima. Taj isti Duh Sveti danas prebiva u svakom pravom vjerniku, spreman pomoći, voditi i oblikovati nas prema Božjoj volji.
Život po vjeri bez Duha Svetoga nije samo težak – on je nemoguć. Bez Njega, vjera postaje suhoparna religija, a svakodnevni izazovi nepremostivi. On je naša snaga, naš vodič i izvor svetosti. I dok često tražimo pomoć od ljudi, u mnogim situacijama samo Duh Sveti može pružiti ono što nam istinski treba – duboku utjehu, razumijevanje, snagu i unutarnji mir.
No, zašto onda tako često ne osjećamo Njegovu prisutnost? Odgovor leži u jednoj riječi – grijeh. Grijeh, bilo otvoren ili skriven, blokira djelovanje Duha Svetoga u našem životu. Laž, zavist, ponos, požuda, ljutnja i slični grijesi stvaraju duhovnu barijeru. Duh Sveti, koji je svet, ne može prebivati tamo gdje vlada tama. Ne možemo u sebi pomiriti svjetlo i tamu, život i smrt, istinu i laž.
Najveći problem leži u tome što mnogi vjernici pokušavaju opravdati grijeh. Govore: „To nije tako strašno“, „Uvijek sam takav bio“, „Bog zna moje srce“. Međutim, Biblija je jasna i neumoljiva kada govori o grijehu – ne umanjuje njegovu ozbiljnost i ne pronalazi isprike. Jedini ispravan odgovor na grijeh je pokajanje.
Duh Sveti nas ne napušta
Unatoč svemu, Duh Sveti nas ne napušta. On nas potiče, osvjetljava našu savjest i poziva na priznanje grijeha. Kada iskreno priznamo svoje pogreške, osjetimo žalost zbog njih i odlučimo se promijeniti, tada se obnavlja naša povezanost s Bogom. Prva Ivanova 1,9 obećava: „Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.“
Pokajanje nije samo riječima izrečena isprika – ono je promjena srca, razmišljanja i ponašanja. Bog tada briše naše grijehe, ne podsjeća nas na njih, već nam daje novi početak. Ponovno osjećamo Njegovu prisutnost, obnovljenu snagu i jasnoću u molitvi i čitanju Riječi.
Duh Sveti nije opcija u kršćanskom životu – On je temelj. On nas neprestano posvećuje, preobražava nas da budemo sličniji Kristu, pomaže nam donositi plodove Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost… Bez Njega, vjera je prazna forma. S Njime, vjera postaje sila koja mijenja nas i svijet oko nas.
Vrijeme je da preispitamo svoje srce. Jesmo li nešto stavili ispred Duha Svetoga? Grijeh? Ponos? Lijenost? Ako jesmo – danas je dan za promjenu. Otvorimo svoje srce Njegovu djelovanju i dopustimo Mu da nas vodi, uči i oblikuje. Jer gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.
