Kada bi mladi ljudi trebali početi hodati s drugim osobama?
Vaš odgovor vjerojatno ovisi o tome zašto mislite da se vi, ili bilo tko drugi uopće trebate hodati. Svatko može vidjeti da je cijena često previsoka – bolni prekidi, seksualni grijeh, šokantna izdaja, iznenadno odbacivanje, razorno slamanje srca – bol ljubavi koja nikad nije prišla oltaru.
Pa zašto onda mnogi od nas tako brzo uplove u veze?
Pa dijelom zato što Sotona maskira rizik dobro (Otkrivenje 12,9). Prikazuje romansu kao kvalifikaciju za dobar život, a sve ostalo kao ispraznost, usamljenost i beznačajnost u usporedbi s ljubavnim vezama. Stavlja naglasak na naše želje i uvjerava nas da moramo “voljeti” kako bi zaista živjeli, da se najpotpunija zadovoljstva i najispunjenije iskustva nalaze u vezama s mladićem ili djevojkom (mužem ili ženom). On pije tugu za doručak, i sladi svaki seksualni grijeh s lijepom, ali otrovnom glazurom.
Sotona i njegovi utjecaji u i kroz svijet navode na milijune nas da previše ulazimo u veze prerano, jer on voli ono što nam veze čine.
Imao sam prvu “djevojku” u šestom razredu, moj prvi poljubac tog istog ljeta (druga djevojka), i onda sam imao novu djevojku za svaku godinu školovanja. Previše mlad, tražio sam naklonost, sigurnost i bliskost od djevojaka umjesto od Boga. Ulazi sam u veze ranije nego ostali i više nego ostali. Moje tinejdžerske godine su bile jedna duga nit veza, koje su bile preozbiljne za moje godine, koje su predugo trajale i koje su se zbog toga završavale previše bolno. Govorio sam “Volim te” previše brzo i prečesto. A vrag je samo sjedio, uživajući u svakoj minuti moje rane povijesti zabavljanja.
Zašto bi netko trebao ulaziti u veze?
Duhovni rat za naša srca je stvaran, i ulozi su visoki. Zato je od suštinske važnosti postaviti pitanje zašto bi uopće trebali ulaziti u veze. Zašto sam imao djevojku kad mi je bilo dvanaest godina (i trinaest, četrnaest, pa čak i osamnaest)?
Mnogi od nas samo žele biti sretni, imati osjećaj pripadnosti, osjećati se važnim. Zamišljamo da će naše potrebe biti ispunjene u bliskosti s posebnim mladićem ili djevojkom.
Svi mi želimo da naša srce lete zbog nekog ili nečeg. Romantika i misterija braka izgleda da drži najviše mjesto zadovoljstva i prijateljstva. Čeznemo da nas drugi upoznaju i vole, da pripadamo nekome, nečijoj priči. Želimo pridonijeti nečim bitnim, nekom svrhovitom cilju. Želimo napraviti razliku. Ne želimo protratiti naše živote.
Mnogi od nas ulaze u ljubavne veze, jer pokušavamo ispunite te potrebe u ljubavi. Da ste nas upitali, možda bismo rekli da “težimo braku”, ali mnogi od nas mu nisu ni blizu – ni po godinama, ni financijama, ni po zrelosti, ni po obrazovanju niti po razdoblju života u kojem smo. Mi u stvari težimo ka sreći, pripadanju i smislu za koji vjerujemo da ćemo naći u romantici.
Što bih drugačije napravio?
Da mogu kroz sve proći opet, ne bih ulazio u veze u desetom razredu, (niti dvanaestom niti u mojim prvim godinama fakulteta). Sačekao bih s izlascima dok ne budem spreman za brak.
Glavna promjena je nastupila kada sam shvatio glavne razlike između izlazaka i braka. Par koji je u vezi se može osjećati kao u braku s vremena na vrijeme, ali par u vezi nikad nije sto što i par u braku. Shvaćanje razlika između ovih odnosa će nas zaštititi od svakakvih vrsta boli i poraza u hodanju.
Najveća nagrada u svakom životu, bez obzira na strast veze, je poznavanje Krista, i Njegovo upoznavanje nas, da ga volimo i budemo voljeni od Njega. Velika nagrada braka je kristocentrična bliskost sa supružnikom – uzajamno upoznavanje i ljubav od strane muža ili žene. Velika nagrada u zabavljanju je kristocentrično jasno razumijevanje o braku (ili ka braku). Romantična bliskost je najsigurnija u kontekstu braka, i brak je najsigurniji u kontekstu jasnoće. Ako želimo imati i uživati takvu kristocentičnu bliskost, moramo se vjenčati. A ako se želimo vjenčati, moramo težiti ka jasnoći izbora partnera za brak.
Pričekajte s hodanjem
Po zakonu, bar u SAD, ne možemo se vjenčati dok ne napunimo osamnaest godina (osim u Nebraski i Mississippiju gdje je granica još viša – devetnaest i dvadeset i jedna godina).
Više od pukog godišta, moramo postaviti ozbiljna pitanja o zrelosti i stabilnosti. Jesu li naši partneri dovoljno sazreli da shvate kako je to biti muž ili žena nekom narednih pedeset godina? Jesmo li zaista sazreli dovoljno? Hoće li jedno od nas moći osiguravati financijska sredstva za obitelj? Je li njegova ili njezina vjera u Krista dovoljno prokušana da možemo biti sigurni kako je stvarna?
Neki će, bez sumnje, mrziti ovaj savjet – siguran sam da hoće – ali svi moramo priznati da možemo hodati mnogo prije nego što smo spremni za brak – a to ne znači da bi trebali. Ne možemo imati ljubavne veze koje teže ka braku, kada brak još nije u optjecaju. Vi već možete sanjariti o braku (ja jesam), ali je li realistično da se vas dvoje vjenčate u neko bliže vrijeme?
Pričekajte s ulaskom u ljubavnu vezu dok ne budete dovoljno zreli za brak. Moj savjet – uzmi ili ostavi – je pričekati dok ne budete dovoljno stari i zreli da se uzmete u narednih osamnaest mjeseci. Ne znači da se morate vjenčati tako brzo. Važno je da biste mogli, ako bi Bog pokazao da je to Njegova volja i vrijeme za vas. Nećete naći u Bibliji nigdje osamnaest mjeseci, i ne biste trebali ovo gledati kao na Božji zakon. Ali možete testirati vašu vezu – pred Gospodinom, roditeljima i bliskim kršćanskim prijateljima – je li mudro i sigurno za vas i vaš srce.
Što činiti dok čekamo
Samo zato što čekamo ne mora značiti da ćemo samo sjediti i pasivno čekati. On želi poslati poruku kroz tebe i tvoj mladi život. Želi iskoristiti tebe i tvoje darove kako bi promijenio živote drugih ljudi. Ako se želite vjenčati, on te želi načiniti snažnom budućom suprugom ili supružnikom. Želi pokazati svijetu gdje pronaći sreću kroz vašu radost.
Nisu vam potrebni mladić i djevojka da iskusite Božje snove za vas u ovim mladim godinama. Pa ako nema hodanja, što onda možete učiniti?
- Postavite hrabar i vjeran primjer drugima
“Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći.” (1. Timoteju 4,12)
Možda još uvijek ne možete glasati ili voziti, ali možete živjeti tako da poručujete nešto o Isusu. Vaš govor – jezik i ponašanje koje imate pred svojom obitelji i prijateljima – govori nešto o Isusu sada. Vaše ponašanje – odluke koje donosite svakog dana o tome što hoćete, a što nećete učiniti, načini na koji se uklapate ili ne uklapate u svijet – govori svijetu o vašem Bogu. Vaša ljubav – način na koji se odnosite prema ljudima u svom životu – govori o tome kako ste voljeni od strane Boga. Vaša čistoća – vaša predanost Bogu i Njegovoj Riječi, i odluci da Njega stavite na mjesto iznad svakog prijevremenog zadovoljstva i iskustva – propovijeda Evanđelje vršnjacima koji su robovi svojih želja.
- Živite kako bi služili, a ne biti posluženi
“Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu. “(1. Petrova 4,10-11)
Mnogo mladih ljudi je prezauzeta svojim potrebama i zato su slijepi za potrebe drugih oko njih. Ali sposobni ste za mnogo više od društvenih mreža, šopinga, i video igrica. Pogledajte na primjer što tinejdžeri postižu na Olimpijskim igrama – petnaestogodišnjaci i šesnaestogodišnjaci osvajaju zlato protiv najboljih u svijetu.
Što ako biste odlučili iskoristiti darove koje vam je Bog dao promijenite tuđi život? Možete služiti u nekoj službi u crkvi, biti učitelj nekom mlađem, ili se raspitati za one koji su u potrebi u vašem susjedstvu. Sposobni ste za mnogo više od onoga što svijet očekuje od vas. Živite tako da se u svemu “proslavi Bog po Isusu Kristu” kroz vas.
- Težite da postanete supružnik kakvim vas Bog poziva da budete.
“Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela … Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju. “(Efežanima 5,22-25)
Neki od nas se možda rađaju sa željom da se vjenčaju, ali se nitko od nas ne rađa kao spreman za brak. Poziv da volimo supružnika znači živjeti najveću priču ikad ispričanu – Bog je došao u tijelu umrijeti za grešnu mladu, Crkvu. Naši prirodni nagone nas ne vode da umremo za druge, čak ni za one koji nam se baš sviđaju.
Sve dok ne budete spremni za ulazak u ljubavnu vezu, Bog će vas spremati da dobro volite kada budete spremni, preobražavajući vas iz jednog stupnja spremnosti u drugi (2. Korinćanima 3,18).
- Zadivite sve oko sebe radošću dok čekate
“Zato i mi, neprestano za vas molimo … da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj; osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost. “(Kološanima 1,9-11)
Nitko ne mora mnogo tražiti da pronađe mrzovoljne mlade ljude, mladiće i djevojke koji žale nad svojom usamljenošću dok svi ostali hodaju s nekim. Mnogo je teže pronaći mlade ljude koji traže svoj identitet, sreću i sigurnost negdje drugdje.
Iznenadite svoje prijatelje (i sve ostale) svojim mirom dok čekate na vezu dok ne budete spremni za brak, jer već imate sve što vam je potrebno u Bogu.
Autor: Marshall Segal; Prijevod: Ivana R.; Izvor: DesiringGod.org
