Jedni Ga odbijaju, drugi Mu vjeruju!
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. (Luka 2, 46-47)
Zadivljujuće! Isusu je bilo dvanaest godina kada su se mudraci i učenjaci njegova naroda okupili oko njega u hramu da bi se s njime upuštali u duboke razgovore o Božjim stvarima.
Bio je to izvrstan početak Isusove službe!
A tko je bio posljednji s kime je na samrti razgovarao? Bio je to razbojnik koji je bio razapet pored njega!
Isus je započeo s duhovnom elitom, a završio s razbojnikom. Krenuo je od uzvišenog položaja, a završio na Kalvariji! Nije li to potresno srozavanje?!
Ono što smo upravo konstatirali uistinu je zabrinjavajuće, ali ne za Isusa, nego za one mudre i učene ljude iz hrama. Jedna Isusova prispodoba još podrobnije to objašnjava:
On je jednom usporedio kraljevstvo Božje s velikom gozbom koju je priredio kralj. Kralj je poslao svog slugu da pozove uzvanike. No ovi se nisu htjeli odazvati. Potom je kralj poslao svoje glasnike “na putove i među ograde” kako bi pozvali sve koji žele doći – i hrome i prosjake.
Isus je taj “Božji sluga” koji poziva na gozbu. On je najprije pozvao ove učenjake iz hrama. No oni su ga odbacili. Onda je otišao k izgubljenima, k razbojnicima, carinicima i grešnicima. A tako je to i dan-danas.
Isus ne ovisi o “duhovnoj eliti”. No svi mi, tko god mi bili, ne možemo ni živjeti ni spasiti se bez Njega.
Gospodine, sačuvaj nas da ne omalovažimo tvoj milosni poziv! Amen.
Autor: Wilhelm Busch