Zašto je prvorođeni sin toliko važan u Bibliji?

Prvorođeni sin je bio važan zato što se smatralo da je oličenje ljudske snage i vitalnosti

Prvorođeni sin je u biblijsko doba imalo određena prava, odgovornosti i privilegije koji su bili jedinstveni.

Muško dijete koje je prvo rođeno u obitelji imalo je primat i posebnu važnost u obitelji, kao i pravo na najbolje nasljedstvo.

Izraelski se narod naziva „prvorođencem“ božjim u Bibliji (Knjiga izlaska 4, 22; Jeremija 31, 9). Drugim riječima, Izrael je imao posebno mjesto, privilegiju i blagoslov među narodima.

Prvorođeni sin – važnost

Ljudi drevnih kultura davali su posebnu važnost najstarijem sinu te su mu dodjeljivali i posebne dobrobiti i obveze.

Prvorođeni sin je bio važan zato što se smatralo da je oličenje ljudske snage i vitalnosti (Knjiga Postanka 49, 3; Psalam 78, 51) kao onaj koji je „prvenac materina krila“ (Knjiga Izlaska 13, 2, 12, 15; Knjiga Brojeva 18, 15; Lukino evanđelje 2, 23).

Rezultat je bio taj da je prvi sin bio glavni nasljednik obitelji. Rodno pravo prvorođenca je uključivalo duplo veći dio kućanstva od druge djece, kao i mjesto vođe obitelji ako otac nije prisutan ili nije sposoban voditi kućanstvo zbog kojeg razloga (Ponovljeni Zakon 21, 17). Nakon očeve smrti, obično se najstariji sin brinuo za majko do smrti, kao i za sestre koje se nisu udale.

U Starom zavjetu su prvorođena djeca, ali i životinje, smatraju svetima pred Bogom (Postanak 4, 4; Knjiga Izlaska 13, 1-2; Levitski Zakonik 27, 26; Knjiga Brojeva 3, 11-13; Ponovljeni Zakonik 15, 19-13).

Prvorođeni sin kod Izraelaca

Nakon što je Bog spasio Izrael iz ropstva u Egiptu, zapovjedio je ljudima da Mu posvete svakog prvorođenca u obitelji i svaku životinju koja je prvorođena (Knjiga Izlaska 22, 29-30). Posvećenje je bilo u čast Bogu koji je izbavio Izrael i znak njihovoj djeci da ih je Bog izveo iz Egipta (Knjiga Izlaska 13, 11-16).

U početnim godinama tijekom kojih je izraelski narod boravio u pustinji, Bog je uzeo sve muške pripadnike levitskog plemena koji su zamijenili ostale muškarce iz drugih plemena u služenju Bogu – Bog im je povjerio djelo svojeg tabernakula (Knjiga Brojeva 3).

Broj muškaraca u levijskom plemenu nije potpuno odgovarao broju prvorođenaca iz drugih plemena. Stoga, da bi se nadomjestila razlika, neki su prvorođenci iz drugih plemena iskupljeni financijskom žrtvom svećenstvu (Knjiga Brojeva 13, 46-48).

Nakon što su se Izraelci naselili u Kanaanu, prvorođeni sinovi svih Izraelaca otkupljeni su znakom koji je označavao da pripadaju Bogu (Knjiga Izlaska 34, 19; Knjiga Brojeva 18, 14-16). Od čistih životinja, Bogu su žrtvovane prvorođene muške životinje osam dana nakon rođenja (Knjiga Izlaska 13, 11-16; 22, 30-39).

Prvorođeni muški potomci nečistih životinja bili su iskupljeni li financijskim doprinosom u hramu ili su na oltaru žrtve zamijenjeni čistim životinjama ili su usmrćeni (Knjiga Izlaska 34, 20; Knjiga Brojeva 18, 14-16). Ovi simbolični činovi predstavljaju Pashu.

U posljednjoj je pošasti protiv Egipta Bog pomazao prvorođenu mušku djecu Izraela. Oni su bili u svojim domovima, a vrata su bila obilježena krvlju jaganjca, kao što je to Bog i zapovjedio. Prvorođeni su sinovi Egipta, uključujući i stoku, usmrćeni (Knjiga Izlaska 11-12, 30).

VIDI OVO: Sve knjige Staroga zavjeta sažete u jednoj rečenici

Prvorođenac je mogao prodati svoja prava

Prvorođenac je mogao prodati svoja prava, kao što je Ezav prodao Jakovu (Knjiga Postanka 25, 29-34). Time je „Ezav pogazio svoje prvorodstvo“ (Knjiga Postanka 25, 34). Pisac je teksta upozorio čitatelje: „da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo.

Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio.“ (Poslanica Hebrejima 12, 16-17). Ezav je sagriješio protiv Boga i svoje obitelji zato što svoju poziciju prvorođenca nije shvatio ozbiljno.

Prava prvorođenca mogla su se i izgubiti, kao što je bio slučaj s Rubenom, Jakovovim prvorođencem (Knjiga Postanka 49, 3-4). Ruben je ljubovao s Bilha, ljubavnicom svog oca te je time pokazao iznimno nepoštivanje svog oca i obitelji (Knjiga Postanka 25, 22).

Jakov je Rubenu uskratio blagoslov prvorođenca zbog ovog grijeha (Knjiga Postanka 49, 4). Jakov je uskratio blagoslov prvorođenca i svojim drugim sinovima zbog nasilja kojeg su počinili Šehemima (Knjiga Postanka 49, 5-7; usp. i Knjiga Postanka 34).

Vrhunac prvorođenstva u Isusu Kristu

Važnost prvorođenca doživljava vrhunac u Bibliji u liku Isusa Krista. Sva prijašnja spominjanja prvorođenog djeteta u Bibliji služe za ilustraciju Kristove iznimne posebnosti nad svim stvorenjima, kao i u Božjoj obitelji.

Novi zavjet Krista naziva „prvorođencem“ nekoliko puta. U zemaljskom smislu, Isus je Marijin prvi sin (Lukino evanđelje 2, 7) te je posvećen, u skladu sa zakonom (Lukino 2, 22-24). Isus je u duhovnom smislu „prvorođenac među mnogom braćom“ u tijelu crkve (Poslanica Rimljanima 8, 29).

U Poslanici Kološanima 1, 15, apostol Pavao piše: „On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja“. Ovakav opis Krista kao prvorođenca nalikuje riječima iz Psalma 89, 27-29 u kojem Bog kralju Davidu kaže: „On će me zvati: ‘Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.’ A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta“.

U Poslanici Hebrejima, Krist je „baštinik“ (Hebrejima 1,2) te Božji „Prvorođenac“ (Hebrejima 1,6). Kao što je prvorođeni sin glava zemaljske obitelji nakon svog oca, Isus Krist glava je tijela Kristova – crkve – nakon Boga Oca (Efežanima 1,20-23; Kološanima 1,18; Hebrejima 2,10-12). Kao što prvorođeni sin prima najveće nasljedstvo od svog oca, Isus Krist prima svijet kao Svoje nasljedstvo. Bog kaže svome sinu: „Zatraži samo, i dat ću ti pûke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske“ (Psalmi 2,8). 

Da bude jasno, izraz prvorođenac u odnosu na Isusa ne znači da je On stvoreno biće. Sin Božji postojao je cijelu vječnost zajedno s Ocem i Duhom Svetim. Isus je u potpunosti Bog (Ivan 1,1-3). Preuzeo je lik čovjeka kako bi mogao postati naš Spasitelj i služiti kao posrednik između čovječanstva i Boga (1. Timoteju 2,5). Kada Pismo spominje Isusa kao „prvorođenca“, poruka je da se Kristova vlast, nadmoć i veličina rasprostire nad svim stvarima i nad svih drugim bićima. 

Prvorođenac ”od mrtvih”

U plaćanju za naš grijeh, Isus Krist je preminuo, ali je ujedno postao prvorođenac „od mrtvih“ (Otkrivenje 1,5); to jest, pobijedio je smrt te je prva osoba koja je „rođena“ vječnom životu nakon smrti. Božjom milošću, kroz vjeru u Isusa, i mi možemo primiti vječni život (Efežanima 2,1-10; Ivan 3,16-18).

Kroz Njegovu smrt i uskrsnuće, Isus je „prvina usnulih“ koji jamči budućnost uskrsnuća i vječni život mnogih drugih sinova i kćeri Božjih (1 Korinćanima 15,20-23). Kao što je i Sam rekao: „jer ja živim i vi ćete živjeti“ (Ivan 14,19). 

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Mislav U.