Put povratka Bogu nije samo umni čin. Niti moralni put.
Ne može se čovjek samo umovanjem vratiti Bogu, jer se njegov misaoni svijet ne može uskladiti s božanskim misaonim svijetom, jer se tjelesan um neprijateljski odnosi prema Bogu.
Čovjek se ne može vratiti Bogu ni pobožnim klanjanjem, jer je duhovni odmetnik. Ne može se ni moralnim življenjem vratiti Bogu, jer mu je karakter iskvaren grijehom.
Postoji, naime, samo jedan put povratka Bogu. Isus je rekao: “Ako se ne obratite i postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” Isus zahtjeva obraćenje. Tu je početak! Tako valja početi! Morate se obratiti! Ima mnogo njih koji brkaju obraćenje s izvršavanjem Zakona. Mojsijev je zakon donesen u posebnim uvjetima i okolnostima, a svrha mu je posve jasna. Nikad nije ponuđen kao sveopći lijek za sve bolesti svijeta; dat je postaviti dijagnoza. Naglašava razlog naših nevolja ali ne daje lijek. Zakon je razotkrio čovjekovu nepravednost i zato Sveto Pismo kaže: “Jer djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim; posredstvom zakona dolazi samo poznanje grijeha.” (Rimljanima 3,20). Zakon je samo moralno ogledalo. On osuđuje, ali ne spašava. Potiče, ali ne mijenja. Upire prstom, ali ne nudi milost. Nema života u Zakonu. On vodi u smrt koja je vječno odvojenje od Boga, a ne u život vječne radosti s Bogom.
Dok razmišljamo o obraćenju, moramo voditi računa da ne obmanemo sebe: “Svi su zgriješili i tako su lišeni slave Božje” (Rimljanima 3,23). Obraćenje nije samo za vrlo loše ljude, ono je potreba za sve, pa i za “dobre”. Čovjekove najveće potrebe su duhovne, a zatim društvene. To svjedoči da je obraćenje stav srca, prije nego se vidi promijenjeni život.
Autor: Billy Graham
