Nekada davno, u nekom dalekom gradu živio jedan mudrac koji je često sjedio na ulici i promatrao svijet kako prolazi mimo njega.

Jednom tako naiđe jedan čovjek i počne vrijeđati mudraca.

OGLAS

– Ti si bezbožnik! Ti si pijanica i lopov koji vara nesretan narod! – vikao je.

Mudrac se na to samo nasmiješio ne rekavši ništa.

Cijelu scenu je gledao jedan ugledni gospodin iz grada i nakon što je čovjek otišao, prišao je mudracu.

– Kako možete trpiti tako nešto? Zar vas ne bole njegove riječi? Zašto mu ništa niste rekli – upitao je.

Mudrac se samo nasmiješio i pozvao gospodina da krene s njim kući. Kada su stigli, gospodin je s čuđenjem primijetio da je riječ o maloj i vrlo trošnoj kolibi. Zajedno su ušli unutra.

OGLAS

– Želim vam nešto pokloniti – rekao je mudrac i iz rmara izvadio stari, poderani i zaprljani kaput zamolivši gospodina da ga proba.

Ovaj je to nerado učinio i s gađenjem pogledao sebe u ogledalu. Zatim je odmah skinuo kaput bacivši ga na pod.

– Eto vidite, vi ne želite te prljave krpe. Slično, ni meni nisu potrebne prljave riječi koje mi je onaj čovjek uputio. Zato sam ih i ja jednostavno odbacio – zaključio je mudrac.