Majka iz Aucklanda na Novom Zelandu proživjela je pravu noćnu moru nakon poroda u rujnu 2014., kada su joj bebu oteli u rodilištu. Vijest je odjeknula državom, ali, hvala Bogu, imala je sretan epilog.
Elsje Pretorius imala je dramatičan porod kad je u Aucklandu rodila treću kćer Nadine. Zbog tri epiduralne ostala je s ukočenim vratom i nesnosnom glavoboljom.
Nekoliko dana nakon poroda vratila se u bolnicu i donijela tek rođenu kćer kako bi je hranila po potrebi.
Unatoč iscrpljenosti, nije htjela pustiti Nadine ruke, ali joj je očajnički trebalo tuširanje.
Bolnica joj je dala sobu s zasebnom kupaonicom. Prije nego što je otišla pod tuš, pogledala je Nadine koja je spavala u njezinom krevetiću.
Razmišljala je o tome da je povede sa sobom, ali je odlučila da neće. No, kako je vjerovala, bila je samo nekoliko metara od nje, a beba je na sigurnom. Barem je tako mislila.
Kad se nakon tuširanja vratila u spavaću sobu, medicinska sestra je već bila tamo, ali djetetov krevetić bio je prazan, prenosi The Guardian.
Pitala je sestru je li uzela Nadine, a kada je dobila negativan odgovor, odmah je ostala bez daha. Osjećala se kao da ju je netko polio hladnom vodom.
Mislila je da joj je dijete palo na pod
Medicinska sestra odmah je pozvala osiguranje, a Elsie je pala na ruke i koljena i mahnito pretraživala pod, misleći da je njezino dijete možda palo i otkotrljalo se. U jednom trenutku shvatila je da joj je vjerojatno netko uzeo dijete.
Trčala je bolničkim hodnicima vrišteći: “Je li mi netko uzeo dijete?” Sve joj se zamaglilo pred očima dok ju je sestra vodila natrag u sobu. Nazvala je muža Conrada.
“Nemoj reći djeci, ali Nadine više nema. Moraš sada doći ovamo”, rekla mu je.
Osjećala se kao da proživljava svoju najgoru noćnu moru. Nikad prije nije osjetila takav strah. Ali nije plakala sve dok Conrad nije dotrčao 20 minuta kasnije. Slomila se pred njim. Krivila je samu sebe što nije povela Nadine sa sobom u kupaonicu. Preplavio ju je osjećaj krivnje.
Ubrzo je stigla i policija koja je rekla da će provjeriti snimke nadzornih kamera.
Conrad je skočio i rekao da ide s njima, ali mu nisu dopustili. Nakon 30 minuta policajac se vratio i donio fotografiju žene s tamnim naočalama i djetetom u naručju. Izvela ga je iz bolnice.
Bila je poznata osoblju bolnice. Živjela je u mjestu i očajnički željela imati vlastito dijete.
Dok je policija pokrenula istragu, Elsje i njezin suprug Conrad mogli su samo čekati i moliti se.
Policija je pronašla bebu
Stalno ih je obilazio policajac, ali nije imao vijesti. Elsje je neprestano proživljavala trenutak kada je otišla pod tuš i nije si mogla oprostiti što sa sobom nije povela Nadine. Mislila je na Vanju i Isabellu, o kojima se brinula rođakinja.
Tu noć jedva da je spavala, a ujutro ju je probudila zvonjava telefona. Conrad je odgovorio, a srce joj je stalo dok ga je gledala kako ih tupo sluša. Zatim mu se lice razvukao u osmijeh.
“Pronašli su je”, rekao je.
Skočila je iz kreveta, a iz nje su potekle suze radosnice.
Dvadesetak minuta kasnije stigao je policajac s Nadine u invalidskim kolicima. Svi su plakali, sve je opet bilo u redu.
Policajac je rekao da su Nadine pronašli u kući žene koja je na snimku. Rekli su da beba nije ozlijeđena te da su uhitili otmičarku i njezinog partnera.
Nekoliko sati kasnije otpuštena je iz bolnice.
Vijest je u međuvremenu završila u medijima, a telefon nije prestajao zvoniti. Otmičarka je kasnije završila na sudu gdje je priznala krivnju.
Elsje Pretorius ističe da nikada nije mrzila ženu, samo je osjećala sažaljenje. Željela je dijete, ali ne baš svoje dijete. Ali bilo joj je drago što je cijela priča završila.
Sjećanje na tu noć je izblijedjelo, ali trauma nije.
Nadineina majka napustila je posao računovođe kako bi bila dadilja i ne bi se morala odvajati od Nadine. I danas, devet godina kasnije, paničari svaki put kad je odvojena od nje dulje od 10 minuta. Ističe da je Nadine vesela, brbljava i samosvjesna djevojka. Svaki dan je zahvalna što joj se vratila.
