”Sav će Izrael biti spašen”: Na što je Pavao mislio kada je to napisao?

”I tako, sav će Izrael biti spašen, kao što je pisano: sa Siona doći će osloboditelj, on će odstraniti Jakova od bezbožnosti.” (Rimljanima 11,26)

„Postoje neke stvari u, Pavlovim poslanicama, koje je teško razumjeti.“ (2. Petrova 3,16). To nam olakšava čitanje, zar ne? Ako je apostol Petar imao problema s razumijevanjem Pavla, je li neobično što i mi imamo isti problem? Ponekad se pitam je li Petar pritom mislio poslanicu Rimljanima 11, 26, gdje piše da će “sav Izrael biti spašen.”

Ovo je vrlo zagonetan stih, umotan u tajnovitosti argumentacije, unutar gusto obrazložene poslanice. Taj je stih također jedan od najboljih pokazatelja o tome kako je Pavao razumio Sveto pismo u cjelini. Ali jesam li spomenuo da je stih težak za razumjeti?

Dopustite mi da pokušam rasvijetliti ovu izjavu odgovorivši na četiri pitanja; po jedno na svaki dio stiha. Ovdje nećemo dobiti sve potrebne odgovore, ali će nas uputiti u pravom smjeru.

1. Što Pavao misli pod riječju ”spašen”?

Započnimo s najlakšim dijelom. Pod “spašen” Pavao smatra izbavljen ili pošteđen od Božjeg suda u smislu grijeha. To je osnovno značenje onoga što Pavao smatra pod ovom riječju. Pavao nam to potvrđuje u sljedećim stihovima gdje piše: „Izbavitelj će doći sa Siona, protjerat će bezbožnost od Jakova; i ovo će biti moj savez s njima, kada uklonim sav grijeh od njih.“(Rimljanima 11, 26-27) “Izbavitelj” je Isus, a spašeni su oni koji vjeruju u njega (vidi Rimljanima 11, 23 u kontekstu Rimljanima 9, 3-10;  4).

2. Što Pavao misli pod riječju ”Izrael”?

Pod izrazom “Izrael” Pavao misli na etničke Izraelce, Židove. Za Pavla je svijet podijeljen na dvije vrste ljudi: Izrael i sve ostale, pogane. Prema Pavlu, izraz Izrael obuhvaća sve one ljude koje je Bog odvojio za sebe, dao im obećanja, sklopio saveze i povjerio im Zakon. (Rimljanima 9, 1-5) Oni su Abrahamovi potomci: ne svaki od njih, nego samo oni koje je Bog izabrao po svom milosrđu, poput Izaka i Jakova (Rimljanima 9, 6-13) i Pavla (Rimljanima 11,1).

Oni su narod čiji odgovor na Pavlovo evanđelje nije trebao nikoga iznenaditi. (Rimljanima 9,31) Jer, Bog je u više navrata predvidio njihovu nevjeru. (Rimljanima 10, 19–21; 11, 2). Štoviše, to su bili ljudi koje je Pavao promatrao jednim okom, dok je izvršavao svoju misiju prema poganima, nadajući se i moleći se da bi „mogao nekako učiniti svoje sugrađane Židove ljubomornima i tako spasiti neke od njih.“ (Rimljanima 11, 13–14).

Pogani su svi ostali. Ako su Židovi bili Božji narod, pogani to nisu bili (Rimljanima 10, 19), barem ne u početku i nikada ne na potpuno isti način. Istina, Bog je uvijek mogao poništiti status pogana “ne svog naroda.” Zapravo, nagovještaji da će On biti s Abrahamom od početka (Rimljanima 4, 17-18) suptilno su potvrđeni kasnije (Rimljanima 9, 25-26; usp. Rimljanima 10, 19; 15, 9 –11).

Ali još uvijek postoje stvari po kojima se Izrael i pogani razlikuju. To je ono što Pavao postiže svojom metaforom o maslinovom stablu. (Rimljanima 11, 17–24) Pogani koji vjeruju povezani su s Abrahamovim obiteljskim stablom, ali na malo drugačiji način od onoga kako je povezan dio Izraela koji vjeruje. Povezani su na način koji je “neprirodan,” dok su Židovi povezani sa stablom na prirodan način. (Rimljanima 11, 24)

3. Što Pavao misli pod riječju ”sav”?

“Sav” se odnosi na zbroj židovskog ostatka i okorjele većine. Evo formule: židovski ostatak + okorjela većina = sav Izrael. “Sav Izrael”, dakle, nije ništa manje nego zbroj dviju skupina koje su uvijek postojale u Izraelu. (Rimljanima 9, 27-29; 11, 1-9) To je ono što je Božje očuvanje ostatka uvijek oduvijek očekivalo i podrazumijevalo (Rimljanima 11, 16), čak i kad se implikacija činila sasvim nedostižnom. (Rimljanima 9, 1-6; 10, 1; 11, 1)

Na kraju će se spasiti sav Izrael; i židovski ostatak i otvrdnula većina, premda vidimo Pavlova pojašnjenja u Rimljanima 9, 6, kada u osnovi kaže: „Da, da, dobro ste sve izračunali. Samo upamtite, to ne uključuje svakog člana okorjele većine.“

Kako će se to dogoditi? Pavao objašnjava. Bog je obećao da će Abrahamovo obiteljsko stablo biti puno prirodnih grana, Izraelaca. To je jamčilo da će se jednog dana riješiti dugogodišnja asimetrija Abrahamovog obiteljskog stabla, uzrokovano time što su mnogi njegovi izdanci bili odsječeni. I jednim udarcem, koji oduzima dah, Bog otkriva da će se za to poslužiti divljim granama, poganima, kako bi obnovio izraelsku simetriju.

To će učiniti ne tako što će nakalemiti Izrael na gomilu divljih grana, nego tako što će koristiti pricijepljene divlje grane, kako bi privukao pažnju prirodnih grana. Ovo je bila „tajna“ koja je dugo bila skrivena i koja je tek nedavno otkrivena. (Rimljanima 11, 25) Bog je obećao da će spasiti pogane i tako isprovocirati svoj tvrdoglavi narod. (Rimljanima 10, 19) Ali nitko nije ovo vidio: Bog ispunjava obećanje time što čuva ostatak svog naroda uključivanjem pogana. Nitko nije predvidio da će “na taj način” (Rimljanima 11, 25) biti spašen sav Izrael.

4. Što Pavao misli pod riječju ”bit će”?

Kada će “sav Izrael biti spašen?” Odgovor je: nakon što se spasi „punina pogana.“ (Rimljanima 11, 25), što će se dogoditi neposredno prije nego što se Isus vrati i dakle, neposredno prije uskrsnuća, što je Pavao opisao u Rimljanima 11, 15 (usp. 1. Korinćanima 15, 23; 2. Petrova 3, 8-15). Dva stiha iz Starog zavjeta koje je Pavao citirao u Rimljanima 11,  26-27 također mogu ukazati na ovo. 

Ono što je ovdje veliko pitanje, hoće li se punina izraelskog spasenja dogoditi odjednom ili postupno. Čekamo li ukidanje djelomičnog otvrdnjavanja Izraela, konačnog obraćenja pogana ili je punina spasenja već započela?

Ili da ovo preformuliram, je li Pavao smatrao Židove preobraćene u njegovo vrijeme (i naše) dijelom postupnog rasta ostataka ili postupnim preokretom otvrdnjavanja većine? Sklon sam potonjoj opciji, što bi značilo da je preokret otvrdnjavanja Izraela već počeo. Jer kad Pavao govori o židovskom obraćenju od Rimljana 11, 11 nadalje, on govori o ponovnom kalemljenju (Rimljanima 11, 23–24) i preokretu (Rimljanima 11, 25), bez dodavanja ostatka.

Ovo se poklapa s onim što je Pavao napisao u Rimljanima 11, 31: Božja milost nije nešto što okorjela većina mora čekati kako bi primila. Međutim, ovo ne isključuje dugi proces koji završava preporodom, koji se događa na vrhuncu. Kako bismo mogli saznati hoće li do ovoga doći, jednostavno moramo pričekati i vidjeti.

O, kakva dubina!

Petar je bio u pravu. Neki su odlomci u Pavlovim poslanicama teški. Ali to ne znači da bismo ih trebali izbjegavati. Naprotiv, stihovi koji zahtijevaju kopanje dublje su oni koji često daju zlato. Rimljanima 11 je jedan takav odlomak. To je priča puna preokreta, čuđenja i tajni. (Rimljanima 11, 33–36) No, što bismo drugo mogli i očekivati od Boga? 

Autor: Jared Compton; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: