Naslovnica Duhovnost Zašto je Isus rođen kao Židov?

Zašto je Isus rođen kao Židov?

Spasitelj svijeta, Isus Krist rođen je kao Židov. Kakva Božja svrha leži u tome što se Isus rodio kao Židov? Kako bismo dobili odgovor na ovo pitanje, moramo se vratiti na priču o Abrahamu i odande ići prema zajednici svetih, koja potječe iz svakog plemena, jezika, naroda i nacije. U konačnici, Isus je rođen kao Židov kako bi oborio svako hvalisanje u mogućnost etničke superiornosti te kako bi stvorio novu rasu, koja je nastala iz milosti. 

Isus je rođen kao Židov, kako bi zaustavio svaku mogućnost rasnog i nacionalnog hvalisanja svih, od neo-nacista, pa do samih Židova. Isus je rođen kao Židov kako bi svaku rasu i naciju doveo do ponizne ovisnosti o milosrđu.

Isus je rođen kao Židov kako bi se svaka nacija mogla hvaliti jedini milosrđem, a ne količinom melanina ili bilo čega zbog čega bi se neka rasa ili nacija mogla osjećati superiornom u odnosu na druge. Isus je rođen kao Židov kako bi razbio svaku mogućnost hvalisanja u etničku superiornost. 

Komplicirano je doći do ovakvog zaključka. Povijesno gledano, Isusovo židovstvo uvrijedilo je etnički ponos mnogih, pa čak i Židova. No reći da je to komplicirano znači jednostavno složiti se s Pavlom. Odmah nakon što je došao do tog zaključka, Pavao piše u nastavku: „O dubino bogatstva i mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučivi njegovi sudovi i nedokučivi njegovi putovi“! (Rimljanima 11, 33) 

To je Pavlov odgovor na pomisao zbog čega bi se Bog, Stvoritelj svemira, upetljao kako bi židovstvo upotrijebio za spas svih naroda. Ovdje sam napisao ”upetljao”, ne zbog toga što je Bog bio zbunjen svime ovime, nego zato što je isprepleten način, kojeg Bog koristi kako bi spasio svijet, za nas nerazumljiv. Ta kompleksnost nadilazi naše sposobnosti. 

Bez obzira na to, Pavlu je Bog omogućio da u ovaj misterij dobije dublji uvid od bilo koga drugoga. Nitko ovo u potpunosti nije shvatio. Pozivam vas da krenete sa mnom u istraživanju ovog misterija, onoliko duboko koliko možemo zaći u ovome članku. 

”Od njih, po tijelu”

Isus je rođen kao Židov. Samarijanka je dobro rekla Isusu kod zdenca: „Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke“? (Ivan 4, 9) Kasnije, njoj Isus odgovara: „Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova“. (Ivan 4, 22) 

Za apostola Pavla, Isusovo židovstvo nije bilo slučajno. On se pitao: „Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja“. (Rimljanima 3, 1-2) Nakon toga je nastavio: 

Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen“. (Rimljanima 9, 4-5) 

Najvažniji dio te privilegiranosti piše ovdje: „od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega“. Isus je bio rođen kao Židov. Kako bi dodatno naglasio privilegiranost koju je Isus imao, On je bio Bog i čovjek: „Bog blagoslovljen u vjekove. Amen“. Najveća privilegija židovskog naroda počivala je u tome što je Sin Božji rođen kao jedan od njih. 

Stoga, Isus je bio rođen kao Židov. To se nije dogodilo slučajno; to je bio vrhunac židovske privilegiranosti među drugim narodima. Pavao to nije tajio, kao da je to nešto sramotno, veće je to napisao, poput zastave, kako bi to svaki Židov i svi ostali narodi mogli vidjeti. 

Pitanje je ”zašto”. Ne samo zašto u smislu ”zašto je to tako bilo”, nego i zašto u smislu ”gdje to vodi”? Kakva je Božja svrha u tome što je Isus rođen kao Židov? Ako to danas nije toliko značajno, jer je Isus Spasitelj svih naroda, zbog čega Pavao nastavlja o tome pisati? 

Razlozi zbog kojih je Isus rođen kao Židov

Bog se odlučio ”upetljati” u čovječanstvo kao etnički Židov, jer se dvije tisuće godina ranije, upetljao s Abrahamom, ocem židovskog naroda. „Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham“. (Nehemija 9, 7) Od tada, Židovi su bili privilegirani narod saveza sklopljenog s Bogom: „Među svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato ću vas kazniti za sve grijehe vaše“. (Amos 3, 2) „Ta ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod“. (Ponovljeni zakon 7, 6) 

Kako bismo bili sigurni, Bog je od početka imao u vidu da će, kroz Abrahama i njegove potomke, blagosloviti sve narode: „Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati“. (Postanak 12, 2-3) No Izraelova privilegiranost i dalje je ostala. 

Gotovo dvije tisuće godina, Bog je svoj plan spašavanja usredotočio na izraelski svijet, a ne na ostale narode: „On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani pođu svojim putovima“. (Djela 14, 16) „Ali Jahvi samo vaši oci omilješe i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, između svih naroda, kako je i danas“. (Ponovljeni zakon 10, 15) Oprost grijeha pružen je Židovima kroz preobraženu Kristovu krv kroz žrtve. (Levitski zakonik 4, 20; Rimljanima 3, 25) Židovi su dobili obećanje da će Mesija nastati od njihovog naroda. (Izaija 9, 6-7) „On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“. (Luka 1, 32-33) Iz tog razloga je Isus rođen kao Židov. Bog je odabrao Židove kao svoju ”cijenjenu svojinu”. (Ponovljeni zakon 14, 2) Svoje djelo otkupljenja dvije tisuće godina činio je kroz njih; ne kroz Kineze, afričke narode i ne kroz blijeda, germanska plemena. „A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan“. (Galaćanima 4, 4) 

Posljedice toga što je Isus rođen kao Židov

No odgovor na pitanje ”zašto” u vezi prošlosti samo osnažuje pitanje ”zašto”, koje se odnosi na budućnost. Zbog čega se Bog upetljao s Izraelom putem saveza i sa židovskim Mesijom po rođenju? Kamo sve ovo vodi? Zbog čega se to na takav način moralo dogoditi? 

Jasno, život, smrt i uskrsnuće židovskog Mesije vode do spasenja pogana, ostalih naroda. Tijekom svog života na zemlji, Isus je rekao: „Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi“. (Matej 8, 11-12) Židovskim je vođama rekao: „Zato će se – kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove“! (Matej 21, 43) Svoju je zemaljsku misiju završio sa zapovjedi o stvaranju učenika ”iz svih naroda”. (Matej 28, 19) 

No spasenje je i dalje došlo od Židova. Pavao objašnjava i kako. Nakon što je Izrael odbacio Isusa kao Mesiju, to je bilo kao da grane stabla, koje je nastalo savezom s Abrahamom, odlomljene. Nakon što su pogani povjerovali u Isusa kao u Mesiju, oni su poput ”neprirodnih” grana, koje su spojene na to stablo, odnosno židovski savez. 

Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao su-zajedničar korijena, sočnosti masline, ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi – ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe“. (Rimljanima 11, 17-18) 

Korijen je taj koji nas opskrbljuje. To znači da je Božji savez s Izraelom razlog zbog kojeg smo mi spašeni, jer smo pripojeni na taj korijen. 

Drugim riječima, ne postoji jedno spasenje za Židove, a drugo za pogane. Postoji samo jedno spasenje: pripadnost istinskom Izraelu, spašenom Izraelu. Pavao je jasno objasnio da ”neće svi izraelski potomci pripadati Izraelu”. (Rimljanima 9, 6) Prirodni potomak ne stvara jednu cjelinu istinskog Izraela. Mnogi koji nisu izraelski potomci, učinjeni su dijelom istinskog Izraela: „na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana? Tako i u Hošei veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom“. (Rimljanima 9, 24-25) 

Biti istinski Židov nije pitanje etničke pripadnosti, nego vjere u Mesiju: „Ta nije Židov tko je Židov izvana i nije obrezanje ono izvana, na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga“. (Rimljanima 2, 28-29) Pogani na takav način ”postaju Židovi”. 

Na taj je način ispunjeno ono što piše u Postanku 12, 3: „A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi će blagoslovljeni biti svi narodi“. (Galaćanima 3, 8) Na taj je način Abraham postao ”ocem mnogih naroda”. (Postanak 17, 5; Rimljanima 4, 17) 

Spasenje dolazi od Židova, ne zato što je Isus bio Židov, nego zato što Isus spašava pogane tako što, zahvaljujući židovskom nasljeđu, oni postaju partneri s Njime. Zahvaljujući Kristovoj krvi „jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji“. (Efežanima 2, 18-19) Pogani koji su ”stranci”, postaju istiniti, spašeni građani židovskog kućanstva. „Vi, Židovi i pogani, potomci ste Abrahama, nasljednici prema obećanju“. (Galaćanima 3, 29) 

Sav Izrael bit će spašen
Foto: Unsplash

”Sav Izrael bit će spašen”

Neki vjeruju da je uključivanje pogana u židovsko nasljeđe posljednji korak Božjeg obračuna s etničkim Izraelom, no nije. Pavao uči da će, ”nakon što se ispuni punina pogana”, nakon toga će ”sav Izrael biti spašen”. (Rimljanima 11, 25-26) To se odnosi na naciju kao na cjelinu, koja je preobraćena u vjeru u Krista u budućnosti, nakon što se ispuni ”punina pogana”. 

Neki tvrde da se ”sav Izrael” ne odnosi na etnički narod, nego na zajednički broj odabranih, Židova i pogana. Postoje barem pet uvjerljivih razloga zbog kojih to nije istina. Ja ću spomenuti dva. 

Prvo, vrlo je nevjerojatno da bi, sa samo jedanaest grčkih riječi koje se nalaze između, značenje ”Izrael” bilo promijenjeno iz ”etničke pripadnosti” u ”odabrane Židove i pogane”. (Rimljanima 11, 25-26) Prva upotreba, s kojom se doslovno svi slažu, odnosi se na etnički Izrael. Zasigurno se onda odnosi i drugo, gdje piše: ”Izrael je djelomično otvrdnuo… sav Izrael će biti spašen”. Stoga ”sav Izrael” označava etničku pripadnost, koja je nekoć djelomično otvrdnula. Jednoga dana, taj će narod biti spašen. 

Drugo, usporedba između dvije polovice teksta iz poslanice Rimljanima 11, 28 ukazuje na ”sav Izrael”, kao na etničku pripadnost. Prva polovica 28. stiha kaže: „U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas“. Druga polovica stiha kaže: „ali u pogledu izbora oni su ljubimci poradi otaca“. Poanta stiha jest prikazivanje da, usprkos tomu što sada etnički Izrael krši savez, da ne vjeruje, to će se kasnije promijeniti. Ljudi koji su sada neprijatelji kasnije će biti obraćeni, zbog odabira i ljubavi. 

Zašto je to Bog učinio na ovaj način?

Sada se nalazimo u poziciji gdje se možemo zapitati, zašto je Bog postupak spašavanja svog naroda iz svih nacija, obavio ”okolnim” putem? 

Dopustite mi da vam sažmem ”okolni Božji put”. 

1. Cijelo čovječanstvo zapalo je u grijeh i pokvarenost nakon što su Adam i Eva odbacili Božju dobrotu, zbog ljubavi prema vlastitoj mudrosti. (Postanak 3, 6; Rimljanima 5, 12) S obzirom na to da u Postanku 10 i 11 čitamo o nastanku mnogih naroda, svi ti narodi bili su posljedično ”djeca gnjeva”. (Efežanima 2, 3) Zbog toga, niti jedan narod na zemlji nije zaslužio Božji blagoslov. Svi su zaslužili uništenje. 

2. Dok je Bog započeo sa svojim planom otkupljenja čovječanstva, odabrao je Izrael kao svoj primarni fokus djela spasenja i kroz Izrael je donosio spasenje dvije tisuće godina. (Ponovljeni zakon 7, 6; Amos 3, 2) Izrael nije odabran zbog njihovih posebnih vrlina, niti bilo čega zbog čega bi izraelski narod bio vrjedniji od ostalih naroda. Abraham je bio preljubnik prije nego što ga je Bog pozvao. (Jošua 24, 2; 14) „Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom“. (Rimljanima 3, 9) 

3. Dvije tisuće godina, Bog je nudio spasenje Izraelu (Rimljanima 9, 4-5) i kroz židovsku povijest i spise nagovještavao je dolazak Mesije. (Luka 24, 27) Židovi su uglavnom odgovarali s nevjerom, zbog čega im Stjepan govori: „Vi tvrdoglavi ljudi! Uvijek se odupirete Duhu Svetome! Kao što su činili vaši oci, činite i vi“! (Djela 7, 51) Pavao je rekao: „A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom“. (Rimljanima 10, 21) 

4. Učinak židovske nevjere Bog je upotrijebio kako bi pokazao da Zakon, bez Otkupitelja, ne vodi do opravdanja, nego do izlaganju i povećavanju grijeha. (Rimljanima 3, 20; 5, 20) Zbog ovoga, Izrael, usprkos svim svojim povlaštenostima, nije mogao ”uspjeti u držanju Zakona”. (Rimljanima 9, 31) Zbog ovoga, drugi narodi ne trebaju misliti da su Židovi bolji od njih. „A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom“. (Rimljanima 3, 19) 

5. Po rođenju, životu, smrti i uskrsnuću Mesije, bila su potvrđena obećanja patrijarsima, a milosrđe je bilo dostupno svim narodima.Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima, a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu“. (Rimljanima 15, 8-9) 

6. Židovi su otvrdnuli (Rimljanima 11, 25; 2. Korinćanima 3, 14), što je nešto što traje do dana današnjeg. To će tako biti sve dok ”se ne ispuni punina otkupljenja pogana”. (Rimljanima 11, 25) 

7. U ovome vremenu, ”vremenu pogana” (Luka 21, 24), nastat će veliko misijsko širenje evanđelja svim narodima svijeta.I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak“. (Matej 24, 14) 

8. Nakon što ”se ostvari punina spasenja pogana, sav će Izrael biti spašen”. (Rimljanima 11, 25-26) 

9. Krist će se vratiti i utemeljit će svoje Kraljevstvo. (Rimljanima 11, 26) 

Ovo je ”kružni način”, kojeg je Bog isplanirao kako bi otkupio svoj narod iz svih naroda, uključujući i posljednje izraelsko obraćenje, kada će se cijeli naraštaj, prije završetka ovog doba, obratiti u velikom broju. Zbog čega takav kružni način? Pavao odgovor na to pitanje daje u poslanici Rimljanima 11, 30-32: 

Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje“. (Rimljanima 11, 30-32) 

S obzirom na taj sažetak, možemo to ovako sastaviti: 

  • Pogani narodi živjeli su nakon pada u pobuni. 
  • Stoga, Bog je odabrao Izrael. 
  • Izrael je živio u pobuni, usprkos njihovom povlaštenom položaju. 
  • Zbog toga Bog je milost u izobilju izlio na poganske narode. 
  • Takva milost prema narodima rezultirat će velikom milošću, koja će dovesti do obraćenja Izraela. 
  • Zbog svega ovoga, svi narodi su temeljno ovisni o Božjoj milosti, a ne o svojim djelima. 

Komplicirano je. Neobično. Zaobilazno. Sve ovo je toliko istinito, da su iduće riječi koje Pavao piše ove: „O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznaje Božje! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi“! (Rimljanima 11, 33) 

Konačan cilj: svaki narod živi ponizno i u nadi u milosrđe

Koji je konačan cilj takvog zaobilaznog, kružnog načina spašavanja? Pavao to ovako objašnjava: „Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje“. (Rimljanima 11, 32) Pavao je već napisao da je cilj svega ovoga „što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom“. (Rimljanima 3, 19) To je negativan cilj. Svaki narod treba biti u poniznosti zbog njihovog bunta. 

Židovi trebaju biti ponizni jer su, usprkos svim njihovim prednostima, oni odlomljene grane, čije su mjesto u pogledu saveza s Abrahamom, koji je nastao po vjeri, zauzeli pogani. (Rimljanima 11, 19; 9, 30-31) Poganski narodi trebaju biti ponizni jer njih spašava samo vjera. (Rimljanina 11, 20) Oni su spašeni zbog toga što su spojeni na židovsko stablo, koje ima židovske korijene. (Rimljanima 11, 18) Trebamo postati ”Židovi” kako bismo mogli biti spašeni. (Galaćanima 3, 7) Niti jedan Židov nije spašen time što je Židov po etničkoj pripadnosti. Jer nije sav Izrael, Izrael. (Rimljanima 9, 6) „I ne usudite se govoriti u sebi: `Imamo oca Abrahama!` Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu“. (Matej 3, 9) 

Sva usta su začepljena. Utišano je svako hvalisanje etničkih skupina. Svatko je bio buntovan. Svatko treba progutati svoj ponos. Svi pogani, uključujući i neo-naciste, moraju postati Židovi kako bi mogli biti spašeni. Židovi se moraju odreći sve ovisnosti o svom židovskom podrijetlu i trebaju, zajedno s poganima, postati ovisni o Božjoj milosti. 

Jedna rasa, koja ovisi o Božjoj milosti i koja u njoj uživa 

Isus je bio rođen kao Židov, a svaki drugi segment Božje ”neistražene” i za nas ”neshvatljive” mudrosti, temelji se na ovome. Svrha ovoga je ušutkivanje usta svake vrste rasne i etničke hvalisavosti, uključujući i one židovske i dovođene svake rase i nacije do ponizne ovisnosti o Božjoj milosti. 

Krist je rođen kao Židov kako bi se svaka rasa hvalila milošću, a ne količinom melanina u koži; kako bi se svaki narod i kako bi se svako pleme hvalilo milošću koja dolazi od Boga. Isus je bio rođen kao Židov kako bi uništio svako hvalisanje u etničku superiornost i kako bi stvorio novu, radosnu rasu i rasu koja uživa u Božjoj milosti. 

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje koje vrijedi za naš portal.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJI ČLANCI