Ako se ne pokajete, svi ćete isto tako propasti!

U Novom zavjetu liječnik Luka nam iznosi jednu priču koja nas, sada, jako pogađa. Gospodinu Isusu Kristu došli su neki ljudi. Bili su uzbuđeni i užasnuti i ispričali su strašan događaj: U Jeruzalemu se slavilo prinošenje žrtve. Rimljani su u takve dane, kada je dolazilo na tisuće ljudi, bili jako nervozni. A tog puta došlo je do strašne nezgode. Kasnije nitko nije znao objasniti kako je sve to počelo. U svakom slučaju, nekoliko muškaraca iz slobodoljubive Galileje privuklo je pozornost rimskih vojnika. Došlo je do sukoba koji se završio pokoljem Galilejaca.

Kada su ljudi to ispričali Gospodinu Isusu, iza toga je stajalo nijemo pitanje: “Kako Bog može sve to dopustiti?”

Ali nekoliko dana ranije, ljude je užasnuo jedan drugi događaj: jedna visoka, teška kula srušila se i zatrpala 18-toro ljudi.

A pitanje je opet bilo tu: “A Bog ?!” Netko, tko je vjerojatno rado sve objašnjavao svojom teologijom, reče: “Pa, možda su ti poginuli bili jako zli i sada ih je stigla Božja kazna!” Isus ne priznaje ovaj odgovor, objašnjavajući da mi ne možemo dokučiti Božje tajne. Ali onda je rekao nešto što je sve jako pogodilo. To što je rekao umirilo je jedne, a druge uzbudilo: “Ako se pokajete, svi ćete isto tako propasti”.

Ovim nam Gospodin jasno govori: Užasne stvari koje se događaju – unatoč sveg neobjašnjivog mraka – poziv su i opomena Gospodnja, svijetu koji živi bez Boga.

Zar ljudima nije potrebna ovakva opomena?

Evo božjih zapovijedi: “Ja sam Gospodin, Bog tvoj! Nemoj imati drugih bogova uza me!”

Naš novac, naš auto, naš posao, naše zdravlje, naša djeca su bogovi kojima danas služimo!

A zapovijed: “Ne ubij! Kako se tek vrijeme u kojem živimo odnosi prema ljudskom životu! Neka se samo nitko ne buni: “Tu sam bar nevin!” Biblija kaže: “Tko mrzi brata svojega, ubojica je “. Ako je to istina – a jeste! – koliko tajnih ubojstava imamo u danu, po kućama i poduzećima!

Sad slijedi zapovijed: “Ne čini preljuba!” Koliko se brakovi često prekidaju, razvode i gaze! Kako često se ismijava nevinost kao nešto zaostalo! Umjesto da se Božja zapovijed shvati ozbiljno, govori se o “seksualnoj slobodi!”

“Ne kradi!” To počinje s iznajmljenim knjigama koje se ne vraćaju. Kada bi sve, nepravedno stečeno, moglo viče, naše bi kuće bile ispunjene grajom.

“Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!” Što smo li tek učinite od ove zapovijedi! Javni i privatni život su otrovale klevete. Bacamo se blatom jedan na drugoga. A tek zavist! Zavist, baš posta pokretač političkog života.

Kako li, ono, reče Isus? “Ako se ne pokajete, svi ćete isto tako propasti”.

Tada Bog rascijepi nebo i dade svoga Sina da bi preko njega imali oproštenje grijeha, život i blaženstvo. A što danas radi čovjek s ovim Božjim darom? Odbacuje ga! On izjavljuje, da ne može započeti ništa s tim u svom životu punom problema.

Ne bismo trebali više pitati: “Zašto Bog dopušta takve strahote?” Trebali bi čuti njegove opomene i pozive i da se obratimo, kao što je to učinio “izgubljeni sin”.

Autor: Wilhelm Busch