Naslovnica Popularno Sedam činjenica o paklu

Sedam činjenica o paklu

U vezi pakla, C. S. Lewis je jednom napisao: „Nema doktrine koju bih radije uklonio iz kršćanstva od ove kad bi bilo u mojoj moći.“ Na mnoge se načina slažem s njim. Nitko, uključujući kršćane, ne bi trebao voljeti ideju o paklu. Mi koji vjerujemo u pakao nismo sadisti koji uživaju u ideji vječne patnje. Zapravo, pomisao na ljude koje poznajem izvan Krista kako vječnost provode u paklu slama mi srce. Kao mladi kršćanin, kad sam počeo učiti o paklu i implikacijama, skoro sam izgubio vjeru. To je bilo uznemirujuće.

Pakao je teška stvarnost, ali to je nešto što Biblija uči. A ne možemo u potpunosti razumjeti Boga i njegov svijet osim ako se ne hrvamo s time. Ovih sedam istina treba okončati raspravu o paklu.

1. Pakao je ono što jest jer je Bog onaj koji jest. Ljudi govore olako o „viđenju Boga“ licem u lice. Biblija objašnjava da su Božja svetost i savršenost toliko potpuni da kad bi ga netko vidio, umro bi (Izlazak 33,20). Čak i najmanji grijeh u njegovoj prisutnosti vodi do neposrednog uništenja. Kad je Izaija, Božji prorok, vidio Boga na prijestolju, srušio se na lice, prestrašen i uvjeren da će umrijeti (Izaija 6,5).

Doktrina pakla je ispala iz vida mnogih. Ali postoji s razlogom. Bog nam govori o paklu kako bi nam pokazao veličinu svoje svetosti. Pakao je ono što jest zato što je Božja svetost ono što jest. Pakao nije za jedan stupanj vreliji od našega grijeha koji to zahtijeva. Pakao bi nas trebao potaknuti da ispovijedamo pravednu i pravičnu Božju svetost. Trebamo zadrhtati pred njegovim veličanstvom i veličinom.

Ironično, uklanjanjem pakla, uklanjamo same resurse koji pokazuju Božju pravednost. Kada netko prolazi silovanje ili zlostavljanje djece, mora znati da postoji Bog takve svetosti i ljepote da njegova vladavina ne može tolerirati zlo.

2. Isus je govorio o paklu više nego itko drugi u Pismu. Neki ljudi pokušavaju izbjeći ideju o paklu govoreći: „To je bio starozavjetni Bog, kad je bio u višim juniorskim godinama i mrzovoljan. No, kad je Bog sazrio u novozavjetnog Isusa – blagog i nježnog Isusa – bio je pun ljubavi i suosjećanja.“

Problem s ovim stajalištem jest da kada počnete čitati Evanđelja, nalazite da Isus govori o paklu više nego itko drugi. Zapravo, ako prebrojite stihove, Isus je više govorio o paklu nego o nebu. Jedan od najpoznatijih skeptika u povijesti, Bertrand Russell, rekao je u svojoj knjizi Zašto nisam kršćanin da je Isusovo učenje o paklu „jedan duboki manjak u Kristovu liku.“ Ako želimo izbjeći ideju o paklu, ne možemo zanemariti problem samo usredotočujući se na „blagog i nježnog Isusa“.

3. Pakao nam pokazuje širinu Božje ljubavi u našem spašavanju. Zašto je Isus govorio o paklu više nego itko drugi u Bibliji? Zato što je želio da vidimo što će podnijeti na križu umjesto nas. Na križu, Isusova se kazna jedva opisuje: ovaj krvavi, unakaženi čovjek, ono što je ostalo od njega, dobio je križ koji je možda već bio korišten, vjerojatno prekriven krvlju, fekalijama i urinom drugih ljudi koji su ranije bili na njemu. Vješajući ga tamo u golemoj boli, polako se gušio do smrti.

Najgori dio bilo je odvajanje od Oca koje je Isus osjetio, odvojenost koja je sami pakao. „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mt 27,46), povikao je. U svemu tome, Isus je preuzeo pakao grijeha na svoje tijelo.

Ljudi često misle da je pakao neki veliki nedostatak Božje ljubavi. Biblija ga predstavlja suprotno. Pakao veliča Božju ljubav pokazujući nam koliko je Bog daleko otišao i što je prošao, kako bi nas spasio.

4. Ljudi su vječni. C. S. Lewis je jednom primijetio da je pakao neophodan zaključak iz kršćanskog uvjerenja da su ljudska bića stvorena da žive zauvijek.

„Kršćanstvo tvrdi da će svako pojedino ljudsko biće zauvijek živjeti, i to mora biti istinito ili lažno. Postoji mnogo toga za što se ne bi vrijedilo brinuti ako ću živjeti samo 70 godina, ali za što bih se više brinuo ako ću živjeti zauvijek. Možda se moja loša narav ili ljubomora postupno pogoršavaju – toliko postupno da povećanje od 70 godina neće biti toliko zamjetljivo. No, moglo biti prerasti u apsolutni pakao za milijun godina: ustvari, ako je kršćanstvo istinito, pakao je upravo točan tehnički izraz za ono što bi bio.“

5. Na neki način, Bog ne šalje nikoga u pakao; šaljemo sami sebe. Pakao je vrhunac odbacivanja Boga. Govorite Bogu da vas ostavi na miru, i Bog na kraju kaže: „U redu“. Zato Biblija opisuje to kao tamu: Bog je svjetlost; njegova odsutnost je tama. Na zemlji doživljavamo svjetlo, kao i ljubav, prijateljstva i ljepotu kreacije. To su sve ostaci svjetla Božje prisutnosti. No, kada kažete Bogu da ga ne želite kao Gospodina i središte vašeg života, na kraju ćete primiti svoju želju, dok s Bogom idu svi njegovi darovi.

Imamo dvije mogućnosti: živjeti s Bogom ili živjeti bez Boga. Ako kažete: „Ne želim Božji autoritet. Radije bih živio za sebe“, to je pakao. U knjigama Velikom razvodu i Problemu boli, Lewis je to rekao ovako:

„U širem smislu, odgovor svima koji se protive doktrini pakla samo po sebi je pitanje: „Što tražite od Boga?“… Da ih ostavi na miru? Jao, bojim se da je to upravo ono što radi… Naposljetku, postoje samo dva tipa ljudi – oni koji kažu Bogu: „Neka bude tvoja volja“ i oni kojima Bog na kraju kaže: „Neka bude tvoja volja.“

6. U drugom smislu, Bog šalje ljude u pakao, a svi njegovi putovi su potpuno istiniti i pravedni. Možda ćemo biti u iskušenju da se ljutimo na Boga i ispravljamo ga. No, kako možemo pronaći grešku kod Boga? Kao što Pavao kaže u Rimljanima 9, tko smo mi – samo kao grumen gline – da odgovorimo božanskom lončaru?

Nismo milosrdniji od Boga. Izaija nas podsjeća da će svi koji se sada „žeste na Boga“ doći pred njega posljednjeg dana i biti postiđeni, a ne opravdani (Iz 45,24), jer će tada shvatiti kako su savršeni Božji putovi. Svaki put kada se Bog uspoređuje s ljudima u Svetom pismu, Bog je uvijek milosrdniji.

Kada se osvrnemo na naše živote iz vječnosti, nećemo biti zaprepašteni ozbiljnošću njegove pravde, već velikodušnošću njegove milosti.

7. Nije dovoljno da nas Bog izvuče iz pakla; mora izvući pakao iz nas. Neki ljudi vide problem u korištenju pakla kao načinu prisiljavanja ljudi da se podlože kršćanstvu. Kao da Bog govori: „Služi mi ili ćeš platiti!“ To je manipulativno. Moglo bi vas iznenaditi, ali Bog se slaže.

Ako se ljudi obraćaju ka Bogu jednostavno zato što se boje, ili zato što je Bog učinio neki veliki, čudesni znak (Luka 16,31), oni se mogu podložiti, ali to neće promijeniti njihov stav srca prema Bogu. Ako prihvatite Isusa samo radi „izlaza iz pakla“, onda ćete mrziti biti na nebu, jer će samo oni koji vole i pouzdaju se u Boga uživati u nebu. Ako ne ljubite Oca, tada će vam život u Očevoj kući biti ropstvo. Bilo bi to kao da vas se prisili na brak s nekom osobom koju ne želite. Jedini način na koji ćete uživati ​​u nebu jest kada naučite ljubiti i pouzdati se u Boga.

Samo iskustvo Božje ljubavi može preokrenuti temeljnu strukturu vašeg srca i stvoriti ljubav i pouzdanje u Boga. Nije dovoljno da nas Bog izvuče iz pakla; mora izvući pakao iz nas.

Autor: J. D. Greear; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Thegospelcoalition.org

NAJNOVIJI ČLANCI