Sila riječi koja prkosi grijehu

Uz pomoć Duha i snagom riječi možemo reći “Ne!” i otjerati iskušenje boljim, Božjim obećanjima. Postoji sila riječi koja prkosi grijehu.

Neću tako brzo zaboraviti posjet “Angoli”, državnom zatvoru u Louisiani, koji je uz to i najbolje čuvani zatvor u zemlji. U studenom 2009. pratio sam Johna Pipera dok je propovijedao u kapelici stotinama zatvorenika, dok se prijenos prenosio tisućama. Prije toga, samo sedam tjedana prije pogubljenja smrtonosnom injekcijom, razgovarao je i molio se pola sata s nekim čovjekom.

Mnogo bi se moglo reći o Angoli, nekoć smatranim najopasnijim zatvorom u zemlji i njenoj zadivljujućoj transformaciji, ne samo moralnoj nego i duhovnoj, pod upraviteljem Burlom Cainom, počevši od 1995. Cain, doživotni južnjački baptist, nije se sramio dijeliti svoje kršćansko uvjerenje poput Pipera. Tijekom godina zbog toga je trpio štetu. 

Bez sumnje, Cain je pokrenuo niz važnih reformi i inicijativa naklonjenih evanđelju, ali ga se često pamti po zabrani vulgarnosti, kod zatvorenika i od stražara. Bila je to upečatljiva odluka. Suočivši s neobičnom jasnoćom složen i katalitički odnos između riječi i ponašanja, Cain je učinio gotovo nezamislivo: zabranio je psovke u državnom zatvoru. 

Koliko bi od nas mislilo da zatvor s maksimalnom sigurnošću, gdje se nalazi 6000 ubojica, silovatelja, bivših pljačkaša i uobičajenih prijestupnika ima daleko veći problem s kojim se mora nositi od psovki? Zašto se uopće truditi? 

Riječ daje djelovanju silu 

Cain je vjerovao da nasilne riječi ne samo da izražavaju, već i učvršćuju i gaje, nasilne instinkte u duši, koji na kraju dovode do nasilnih djela. Izgovaranje riječi koje izražavaju nepravedni gnjev stavlja nas korak bliže djelovanju u tom gnjevu.

Ubrzo, čak su i mnogi Cainovi kritičari teško mogli osporiti rezultate. The Washington Post je 2004. izvijestio o porastu morala i naglom padu nasilja u Angoli: 

„Godinu dana prije nego što je Cain stigao, bilo je gotovo 300 napada na osoblje i 766 napada zatvorenika na zatvorenika, od kojih je polovica bila napadi oružjem. Otkako je Cain preuzeo dužnost upravitelja, napadi zatvorenika na osoblje pali su za gotovo 70 posto, a nasilje među zatvorenicima palo je za 44 posto.“ 

Naravno, zabrana vulgarnosti nije obavila cijeli posao. Stotine zatvorenika, ako ne i tisuće, ne samo da su očistile svoja usta, već su svjedočile da je Krist očistio njihova srca; i to će preobraziti svaki zatvor. Ipak, ne treba zanemariti povezanost između riječi i eventualnog ponašanja. Život izvan zatvora može biti daleko važniji nego što mnogi od nas misle. 

Sveta borba i borba

Zdravi kršćani ne sklapaju mir s grijehom. Dok rastemo u ljubavi prema Kristu, rastemo u uživanju u svetosti. Ipak, živimo u svijetu grijeha i još uvijek u nama živi grijeh. Dakle, često raspravljamo o raznim svetim taktikama borbe i bijega protiv iskušenja. Kao prvo, želimo biti spremni oduprijeti se grijehu kada naiđemo na iskušenje. Ne samo da se “opiremo đavlu” (Jakovljeva 4,7; 1. Petrova 5,9), nego se također opiremo “u našoj borbi protiv grijeha” (Hebrejima 12,4); protiv iskušenja izvana i iznutra. U trenutku iskušenja želimo se boriti, oduprijeti se, voditi sveti rat.

Druga važna strategija je bijeg. Kada je Potifarova žena iskušavala Josipa, on je pobjegao. Isto tako, apostol Pavao piše: “Bježi od mladenačkih strasti” (2. Timoteju 2,22). “Bježi od spolnog nemorala”. (1. Korinćanima 6,18) “Bježi od idolopoklonstva”. (1. Korinćanima 10,14) Ako se nađete u prisutnosti nekog iskušenja, a možete pobjeći, onda svakako bježite. Izbjegavanje je treći iskušan plan. Prije nego što nam se suoči trenutak borbe ili bijega, nastojimo izbjeći neka iskušenja. Na primjer, izbjegavajte ljude koji stvaraju razdore (Rimljanima 16,17; 2. Timoteju 3,5). Izbjegavajte svađu (Titu 3,2). Izbjegavajte “bezumno brbljanje” (2. Timoteju 2,16). Izbjegavajte “lude prijepore” (Titu 3,9).

Međutim, jedna posebna taktika koju bismo mogli previdjeti u ratu na više bojišnica protiv grijeha uključuje moć riječi. Upravitelj Cain nešto je spoznao; ne samo negativno u pogledu suzbijanja nasilja u zatvoru, nego i pozitivno za kršćanski život. 

Naše nas riječi oblikuju

Ne samo da je istina, kao što Isus kaže, da “što izlazi iz usta, proizlazi iz srca” (Matej 15,18), nego naše riječi, koje izlaze iz srca, također odjekuju, pokreću nas i oblikuju nas. 

S jedne strane, govoriti zlo je dodatni korak, koliko god suptilan, prema razmišljanju i osjećaju zla. Dok dajemo oduška i verbalni izraz inače nečujnom zlu u nama, mi ga pojačavamo. On se ukorjenjuje. Jednom malom riječju, navikavamo se na grijeh. Sada smo jedan mali, ali ne beznačajan stupanj bliže djelovanju na to. S druge strane, kada govorimo protiv grijeha koji se diže u nama i kada govorimo iz radosti pravednosti, koristimo moć riječi koje će oblikovati naša srca u smjeru svetosti. Da budemo jasni, poanta ovdje nije “prestati govoriti o grijehu” nego radije, izjaviti vlastitoj duši prijevaru koju donosi grijeh i jadne ishode. Drugim riječima, razgovarajte sami sa sobom o vlastitom grijehu. U trenutku iskušenja, recite sebi “ne” i zašto ne. 

Obuzdano i ugušeno zlo

Dietrich Bonhoeffer (1906.–1945.) znao je za moć naših vlastitih riječi u dovođenju do grijeha ili udaljavanja od njega. On piše u “Zajedničkom životu”: 

„Često se najučinkovitije borimo protiv zlih misli ako apsolutno odbijamo dopustiti da se one izraze riječima. Izolirane misli osude našeg bližnjega mogu se obuzdati i ugušiti tako da im se nikada ne dopusti pravo da budu izrečene, osim kao priznanje grijeha.“ (90-91)

Prije nego što kažete više o njegovom uvidu, najprije zabilježite priznanje kao iznimku. Priznati grijeh kao grijeh ne znači prignuti se ponovnom pojavljivanju grijeha, nego umjesto toga voditi rat protiv njega. Što znači da prava ispovijed nije samo priznanje, već oblik odricanja od grijeha. Ali onda primijetite ulogu koju naše vlastite riječi moraju odigrati u potrazi za svetošću i ratu protiv grijeha. Naše duše mogu biti posude dobra i zla. U nama zasad prebivaju i preostali grijeh i sam Duh Božji. Zle misli rastu dok ih izražavamo s odobravanjem, no smanjuju se “suzbijaju se i guše”, dok im uskraćujemo dostojanstvo izgovora; ili ih izgovaramo samo u duhu ispovijedi. 

Odricanje od bezbožništva

Na vrhuncu svoje poslanice Titu, apostol Pavao piše o pojavi Boga u Kristu i nestanku našeg grijeha s vremenom, dok težimo za svetošću. Koristi riječ odricanje kako bi potvrdio mjesto, koje naše riječi mogu zauzeti u borbi protiv grijeha:

„Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu.“ (Titu 2, 11-12)

Božja milost, očitovana i utjelovljena u Kristu, ne samo da spašava grješnike, pokrivajući naše nedostatke, nego nas i obučava. Božja je milost prevelika je da jednostavno oprostila naše grijehe i ostavila nas u njima. Bog svoje sinove i kćeri voli dovoljno kako bi nas osposobio za novi i bolji život, za istinsku svetost, za slobodu i radost postojanja sve manje opterećene grijehom. Ovdje, veza između Božje milosti, koja obučava i našeg pobožnog življenja, uključuje naše vlastite riječi dok se odričemo bezbožnosti. 

Odlazi, Sotono! 

Uzor je onaj koji nalazimo čak i u Isusu, koji je snagu svojih riječi iskoristio protiv grijeha i đavla. U pustinji se čujno odrekao iskušenja dok je citirao Sveto pismo kako bi se borio protiv Sotoninih kušnji, što je kulminiralo s “Odlazi, Sotono!” (Matej 4,10). Isto je i kasnije reagirao na Petrovu ludu izjavu, da Isus nikada neće ići na križ: “Odlazi od mene, Sotono”! (Marko 8,33).

Postoji moć, za dobro i pobožnost, u jasnom, odriješenom “ne”; bilo u vlastitim glavama, bilo naglas sami sebi, a još bolje u ispovijedi Bogu ili bližnjemu. Oslobođeni i elektrizirani Božjom milošću te u potrazi za nagradom vrhunske radosti, dano nam je dostojanstvo sudjelovanja, u Božjem odlučnom djelovanju na temelju kojeg nas želi posvetiti. Čak i prije nego što uključuje naše ponašanje, svetost može početi našim riječima.

Riječi koje izgovaramo, posebno kada su usmjerene, oblikuju našu dušu za dobro ili zlo. Odricanje od grijeha, kao izraza svetih želja u podijeljenom srcu, nije prazan čin. Kada naše odricanje od grijeha i Sotone proizlazi iz srca koje raste u svom preziru prema grijehu i uživanju u svetosti, naše riječi jačaju, podupiru i jačaju naša srca. Riječi odricanja od konkretnih grijeha i iskušenja nisu vremena odmora od stvarne borbe, već dragocjeno oružje u ratu. 

Proglasite svoje ”Ne”

Zbog sile koja postoji u činu odricanja, neke tradicije krštenja, ako zađemo duboko u crkvenu povijest, pitaju kandidata za krštenje, upravo u vodi, kao što to činimo mi u našoj crkvi: „Odričeš li se Sotone i svih njegovih djela i svih njegovih putova?” Samo krštenje je vrsta javnog napuštanja grijeha i Sotone i ispovijedanje Krista, ali postoji dodatna moć za oblikovanje duše, progon demona i jačanje crkve, da se ne samo oslikava već i objavljuje i to ne samo na krštenju, nego i u svakodnevnim vodama iskušenja. 

Kada nas ponos hrani mislima da smo bolji od drugih, mi odgovaramo: „Ne, ništa dobro neće doći od uzdizanja sebe u usporedbi s drugima. Ja sam nedostojan sluga i svako dobro u meni je samo Božjom milošću. Ponos, budi ponizan.”

Kada osjećam zavist zbog tuđih sposobnosti ili postignuća trebamo reći: „Ne zavisti, moj Otac točno zna što mi treba i kada. Raduj se onome što Bog daruje drugima.”

Kada je u iskušenju požuda: “Ne, Božji plan i zapovijed su najbolji: jedna žena, moja žena, doživotno. Požudo, ti si ludost i nisi dobrodošla ovdje!” 

Kada sam u iskušenju ogovaranja: “Ne, više je radosti u samokontroli držanja jezika nego u činjenju grijeha protiv nekoga svojim riječima.”

Kada me iskušava pohlepa: “Ne, moj Otac posjeduje sve i ja ću u potpunosti sudjelovati u tome u svoje vrijeme. Pohlepo, odlazi.”

Tim bolje kada se možemo odreći grijeha u samim riječima Svetoga pisma: Kad smo ljuti na druge: “Ne, ljudski gnjev ne čini pravednost Božju” (Jakovljeva 1,20). Gnjev, bio pravedan ili ne, neka se ukloni (Kološanima 3,8).

Iskušenje napreduje i raste kada ne ukazujemo na iskušenje i kada ga ne priznajemo. Ali uz pomoć Duha i snagom riječi možemo reći “Ne!” i otjerati iskušenje boljim, Božjim obećanjima. 

Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.