Sila za nadvladavanje vlastite naravi

Prošlo je mnogo vremena i riječ Jahvina bi upravljena treće godine Iliji: “Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje.” I ode Ilija da se pokaže Ahabu. 1. Kraljevima 18,1-2

Kako je ovaj put bio grozan!

Gospodin je tri godine skrivao proroka Iliju. U to vrijeme idolopoklonički kralj Ahab pokrenuo je sve kako bi pronašao ovog čovjeka Božjeg kojeg je krajnje mrzio. Htio ga je pogubiti. No Ilija je bio spokojan u Božjim rukama.

A sada Gospodin šalje Iliju od sebe. “Idi, pokaži se Ahabu!” To znači ići u lavlju jamu! Ta znači otvorenih očiju trčati u smrt!

“I ode Ilija.” Možda smo u iskušenju početi govoriti o herojskoj neustrašivosti tog snažnog muškarca.

Međutim, ja uopće ne vjerujem da je Ilija bio neustrašiv. Uvjeren sam da je i u njegovom srcu vladao strah i užas. No odlučujuće je to da se nije predavao ovom strahu. On je nadvladao svoju narav.

Ovo je važna strana evanđelja: postoji sila za nadvladavanje vlastite naravi.

Kada je lijepa Potifarova žena htjela zavesti mladog Josipa, krv mu se sigurno uzburkala. No on se tome nije predavao, već je rekao: “Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!” To je nadvladavanje naravi.

Kad je Jeremija bio pozvan za proroka, u duhu je gledao nevolje u koje će ga ovaj poziv odvesti pa je prestrašeno izjavio: “Dijete sam!” No onda se ipak, kao poslanik živoga Boga, okrenuo protiv čitavog svijeta. To je nadvladavanje naravi!

Ovako nešto moguće je zahvaljujući Isusu koji je našu staru narav ponio u smrt da bi s njime živjeli po novoj naravi.

Gospodine, oslobodi nas od nas samih i zavladaj nad nama! Amen.

Autor: Wilhelm Busch